Anto Mije-Šperkina Vrankić

Dobrodošli na moj blog

18.06.2018.

SAGA O SARAJEVSKOM JEZERU part 4

Kada smo kod pojma ,, omaž ,, i njegovog značenja u življenju ovdje i kod Hrvata postoji za takvo šta naziv ,, karmine ,, a kod muslimana to se uobičajava mevludima i tehvidima . Dokučio sam da je upavo razlika između ovdje uobičajenog ,,tehvid,, a trebalo bi ,,tevhid,, da i tehvid ima mjesta , ali ne kao isključivo vjerski ustrojen čin prilikom dženaze, nego kao omaž i karmine - više za sjećanja i odavanje počasti nekom i nečem - bitnom nam. To nečemu : Prohujalo je vrijeme , vakat koji osta u zapamćenju , a posebno naše Jezero što osta samo kao naziv prostora našega življenja . To nekome : Prije svega smo mi koji , ipak , još ostasmo na ovome svijetu - Preživjeli , u ratu ,, promašeni ,, sada ostarjeli , onemoćali , mnogi kao ne čuju, više dobro i ne vide , poštapaju se ili oslanjaju na bližnje ili koga se dohvate . Sada su nam svi nekako bližnji - naravno na dohvatu su nam . Zašto napomenuh nas kao prve ? Jednostavno jer se samo mi možemo prisjetiti onih kojih nema , koje , nažalost , izgubismo ali i ne zaboravismo . Dužni smo ih spomenuti . PA HAJDEMO ; MALO SE TRZNIMO , POKRENIMO, PA KAKO SE MOŽE I UMIJE NEKAKO DOŠEPESA DO '' Vile Zelena dolina'' gdje će nas dočekati novi i najnoviji gazda Perić unuk i praunuk gazda Medovića . Da uz kavu , kahvu ili kafu proeglenišemo, možda ,nažalost , i poslijednji put . Naravno da svako na svoj način fatihom, očenašem ili samo šutnjom poželimo mirno počivanje onim koje smo imali i onome što imasmo ! ************************************************************************** JA VAS POZIVAM NA TU KAVU , KAHVU ILI KAFU, A AKO VAM JE MALO POBRINITE SE SAMI . DA VIDIMO JE LI ŠTA NASLJEDOVANO OD ZAPAMĆENE BAKLAVE MAJKE BRADIĆA , SPECIJALITETA GĐE. ŠTEFICE, REŠ PEČENE ĆURKE ŠTO BI UPRILIČILA ESMA –HANUMA LUKIĆIMA ZA BOŽIĆ, BOŽIĆNIH KOLAČA TETE ANKE , DOBRIH , KOMADA KURBANA ŠTO SAM DOBIVAO OD ŠEMSE NURKA MIROJEVIĆA , SAFIJE, OD KUĆE SALČINA - DA NE NABRAJAM BAŠ SVE . OD MENE TOLIKO . NE BI NI TREBALO DODAVTI , DOSTA I ŠALICA MRKE . JER OVAKO VREMEŠNI BOLJE JE UGODNO ĆASKANJE OD OBILATE VEČERE I z v o l i t e , b u j r u m , d o b r o d o š l i ! ! ! ************************************************************************************************************************************************ S osobitim poštovanjem , Sarajevo , Aprila / Travanja 2018. god A n t o V r a n k i ć tel . o61 / 565 - o52

18.06.2018.

SAGA O SARAJEVSKOM JEZERU part 3

Lijepo uređen obnovljeni ugostiteljski objekat sada ,,Vila Zelena dolina ,, koju uspješno mic po mic, bez neke potpore, više sa kojekakvim problemima i administrativnim čekama adaptira i stavi u pogon sadašnji vlasnik Nešo Perić, unuk gospodina Radoslava Medovića, tada poznatog trgovca koji je tu djelatnost uspostavio davne 1929.godine. Radila u ratnom vremenu pod nazivom ,,Kod Šace ,,- Vlasnik Elza Dulaš, Mađarica – u II ratu zakupnica. Sada je to pitoreskno uređen objekat ,, Vila Zelena dolina ,, sa vanjskim sadržajima pravo za ugodno uživanje , kojega vodi Miroslav Perić - praunuk Radoslava a po njegovoj kćerci Dobrili . Po onom što se vidi, sada se tu njeguje etno-rustikalni ugođaj sarajevskih Srba. Prostor od 1.200 m2 sa zimskom i ljetnom bašćom uz ugođaj potoka bajkovit je ! Obje doline, podjeljene samo potokom Koševo - nude se. A imaju gostu i sada šta pružiti. Time bi jedan , isto tako davnašnji pitoreskni ugostiteljski kompleks s ugodnim hladom ,,Vila zelena dolina ,, naravno potpomognuta poticajem , praunuku vlasnika tog malog raja uz potok Koševo , koji djeluje k'o simbioza sa Dolinom , dade odgovarajuću ulogu. Da pojasnim ; u prostoru Pionirske doline, logično, ne može biti mjesta za pivo , pušenje i slične zanimacije odraslih . No, oni ,ipak, dolaze dovodeći djecu , češće i unuke, pa bi i oni da za svoj gušt malo odmore. E, kako je upravo tu ulaz, a Dolina propisno ograđena, -31 bez problema mogu , u ugodnom ambijentu i sami uživati , uz sve ugostiteljske uzuse. Zbog ove tirade o ,,mokroj braći,, ispade da na Jezeru nije bilo ništa a da nije mokro. Zato ću pobrojati bar pokoje od brojnih koji su bili, ili su i sada - naši poštovani susjedi. Jedan od trojice braće Safeta i Ismeta - Mušan Hajro , sišao ranije s Breke , tu uz nas pridošle ali po odavno imao je naše vršnjake ; Đemu ing. agronomije, Semu- cara, Ahmeda- medu dobri u svom zanatu ali notorni i nezgodni kad su pri piću, i jesu bili,te Hikmetu, Badu i Suphu . Žune -Žunići nestali udajom četiri ćerke Žuničćke. Sada su tu nove familije : Memija po Hasni iz čega izađe poštovani Meho sa Sanom i kćerkama Semihom i doktorkom , pa Fata kao Sahačićka sa mužem Halidom ,Vasva kao Zupčević .U lijepim kućama koje sagradiše : Šemsudin –Beso , Muhamed- Čavka i Asad –Aso . Zadnje spominjem Bećirbašiće ne radi toga što je Esma-hanuma bila najmlađa od Žuna, nego što kao najmlađa , zadrža nas u zapamćenju o Žunićima.Tihom pretvorbom nesta ih sa mape Jezera. Navodim kuće ; Haračića Zije i Nete Vučak , Lazović , Žlof , Vračić , Vrankić , Skender , Salata , Kiseljaković , Suljaković , Krčun, Jovanović, Harđelaš, Andrijusi, Žiška ,Čurčić, Saveta i Jagoda , Zahid i Habiba,majstor Bogec i Ana ,Đonlagić Abdulah sa tešanjskim genima poslovnog čovjeka . Malčika , brojni Huijići : Ragib , Vahid – agronom , Halid dva puta doktor - stomatolog , pa maksilo-facijalni , Avdo uglavnom dobra raja - ode u Srbiju, kuća Ergarac, Andžićka sa vječitom kletvom ,, Rajka đesi ubio te dragi Bog ,, ,Rahmanovic Suljo s mnogo djece . Od uha do uha , lijepa Mejra , Bajro, Salko ,Bada, Ramiz upamćen po pjesmi ,, Učače , učače ručku je kaša ko ne može kaše neka meni dade,, U poveću staru porciju redovno su mu pred kuhinjom bolnice na Jezeru ponešto usuli , nažalost i jedino za pojest što tog dana uđe u Suljinu kuću.Osmanaga brat mu, Knežević, Pej , Božinović, Velićki, Putnikovica, Foglovića, Juričići Mato, Anto i Jerko.Poduzetnik Arčon Krekovići, Keršnik,. Taib s Umom i hanumom , Kana . Baba Joka i deda Luka Vidaković ponaosob enklava zvana ,,Kovina avlija,, s kirajđijama kojih bi podosta : Kovač Rudo i Talia sa Miletom,Batom,Bebom,Julom,Lalom,Nildom i Čupicom . Prndelj zvani Gorica - fijakerđija sa lijepom gospođom Šteficom ,ćerkama Vasvom i Zlatom , gđa.Vujičić , Savinovićka , brojna čestita obitelj Šabić Ahmeda vozača sa Ekremom i Huso i Ajša, Avdijaga , Hadžija , tako upamćen, sestre Spasa i Janja , te udova Marija Vrdoljak - odgoji dvije ćerke i dva sina. Cijenjena gospođa Semjan Nevenka - kći dr. Miše Semjana. Izuzetni gospodin Mile Maslanka, Petar Šain ,slikar sarajevske čaršije i lova , ljepotica Lilja Danilović, kći čika Steve ,gđa Kučera. Sjećam se izuzetno lijepe nježne Ankice Šmit . Zapamćena ,nažalost, u invalidskim kolicima, Za to su krivili oca joj mesara Šmita, vrlo prijeka čovjeka, nasilna nastupa koji je prouzrokovao traumu svoje kćerke .Takav je bio i prema sinu Viktoru kojeg je odgojio da se prihvati zločina prema susjedima samo zato što su bili Srbi. Čak i prije ulaska ustaša u Sarajevo. Oprosta nikada . A zašto bi ! Ali osta kolaterarna šteta po one smjerne i poštene susjede što njemu, Ismetu i još nekim zlim spodobama komšije čiji su bližnji platili glavom nisu mogli, koji su nekima bili krivi što su dijelili pripadnost onih koji su zla činili, iako s tim zloćama nisu imali baš ništa. Dapače grozili se. I moraš to primiti - provariti ?! Odmah do te kuće su tri Jakšića – tri brata – u tri kuće: Jovo, čovjek ,, o sebi pri sebi ,, , Nikola pekar , te Todor birtijaš i ništa više . Bio ga je glas da rakiju ,,krsti,- tako se bogati . Zli jezici ne kontaju- baš je suprotno . Kad si ,,pod gasom,, zar nije zdravije da se u čašici nađe pola vode 1:1 je u korist zdravlja . Dalje nabrajam još i ove : Kreković, Keršnik , Dubljević Zora i Rade – bardi -32 sevdaha, primadona sevdalinke Radmila Jagodić. Trafikant Sveto - Mojsije. Burazerovići : Nurka , Sakib , Đihad , Tarik . Šefko i Đevad Tihić , Makso Milišić poznat ali nepriznat krčmar. Memija - poštovani Meho sa Sanom ,Semihom i doktorkom , te kipar Furtula Drago sa izuzetno pristupačnom Nađom i ćerkom Arijanom-arhitekticom . Zatim Fricovi, Parađine koji su kupili nekada kuću Općina gdje se išlo po neke papire .Tu je zaposlenih bi manje od ukućana Parađina .Medovića naslijediše dvije ćerke, sin inžinjer Cigelji Mica,Anto i Jozo dvije i pol kuće ; nastambu jadnog Štefe i ne bi mogli kućom zvati.Izuzetno lijepa vila mesara Ante Lukića, Lajneri, koji su bitno popunjavali sastav raje ; braća Tomo i Ivo- lijeni, te sestra Beba Bekrići Osman i Mujo , njihova djeca : Nail, Kadra, Bahra i najmlađi Meho . Kuću napraviše znani doktorski par pedijatar dr.Rade Dobranić i dr.Berka Bajrić, Anto Petković , Čedo Jakšić. Zatim uvijek veseli Muminaga Hačimić i hanuma tako blaga izraza , Jaganjac Abid zidar poduzetnik,oštar ali upamćem po zauzimanju za komšije Srbe,sinovi mu Kemo sa Mijom, mlađi brat Eso autolakirer.Kemo je bio vojni invalid. Sa još nekoliko u ratu neangažiranih a prispjelih za vojsku : Risto Savić, Jerko Juričić, Stevo Božinović - zet Peja, Savić Luka , Ilija Kavga po ulasku jedinica NOV bili su mobilizirani i upućeni na Karlovac i Sremski front uglavnom u prve redove završnih operacija , pa i čišćenja minskih polja . Vraćali su se kao invalidi - povratnici koji su bili zarobljavani , a neki se nisu niti vratili . Vođeni kao nestali - bez traga zemnih ostataka i neobilježenih grobova .Takav je rat. To se , nažalost i sada dešava. Traje desetljećima pa ucviljeni - najbliži ne nalaze tragove bar za utjehu. To je veliki grijeh- haram onim što šute, bar anonimno ne pomognu ojađenim. Bi šta bi. No toliko nije za očekivati. Da se vratim i primirim duhove daljom pričom ............ Ova priča čeka da se ispriča kazivanjem o onom što , ipak , treba reći . Na brdu povrh bolnice - skoro malo naselje Avdića , Čolića i Alića sa svojim grebljem . Upamćen je Abid Čolić - nadmaltar pred kojim su maltari polagali ispite provjere . Mešak - bosonogi beg kojeg su se svi klonuli, čuvajući si noge. Alija Avdić izuzetni kovač, nosilac priznanja kao naj udarnik, novator, racionalizator- uvijek na svom biciklu ,,teške kategorije,, put svoga mlina u Jagomiru. Upamćen po zauzimanju za Vukanovu obitelj da opstanu . Priča kako se dosjetiše da se Srpkinje - žene iz Vukanove kuće, pokriju zarovima koje su im pribavili .Da vele ne skidaju - to im ,,vjera ne dopušta,,. Kasnije tu doseli Dugonjevac , ing. Pravica sa ćerkama nerazdvojnim, Zorom i Mladenkom takorekuć stalne posjetiteljke pozorišta , koncertnih sala i drugih kulturnih dogđaja što nije navika raje. Poodavno je tu desna ruka profesora Sarvana . Iako drug Jasiković i tada bješe gospodin Radoslav. S njegovom ćerkom dođe nam muzička legenda ,bariton , prvak Opere Sokrat Kajević. S njegovim rejtingom poraste kulturni nivo raje . Pozivali smo se na taj glas. Zaboravih poneke . Možda se povlače u sebe ili u sobe ? ............ Ili , nažalost , odoše ! Sve su to bile obitelji sa više djece. Ne sjećam se, osim Ružice Velicki da je bio neki tzv. jedinak u majke . Kod Foglovice bi mnogo djece, jer je kao rano ostala udovica , morala iznaći kako preživjeti,pa se odlučila , što bi rijetkost , na prihvatanje nezbrinute djece od općine kojih je bilo svih uzrasta , od svukuda. Stoga u zapamćenju osta dosta osoba : Najstarija Mara , te Marko Toja , Mica, Miro Šarenac,Bekan pokadkad ,,čalovina,, izvanredan na održavanju aparata. Sjetih se Vilija koji je kao najmlađi bio mezimče u kući udomljene djece . Korisno i humano. Obitelji su živjele u naselju u dvije ulice, Vuka Karadžića i Nahorevska . Kuće bi gradili kao -33 mala obiteljska gnijezda , i sve su imale od dunum do dunum i pol okućnice na kojoj je gajeno što je domaćinstvu za dnevne potrebe i zimnicu neophodno . Pekla se rakija i dobar bestilj jer požegača ne bi šarkom zagađena . Klalo se za posjek i nikome nije smetala skika praseta, ali nikada to nije bilo u vrijeme mubareč dana . Šire područje vodilo se u Gruntu pod mahala Breka . Do doseljenja pridošlica poslije Velikog rata biješe isključivo vlasništva muslimanskih aginskih i nešto kmetskih porodica : Čurčići , Kiseljakovići , Hujići , Nanići, Hajre , Kalimani , Bičakčići , Spahe , Karasalihovići , Žune . Brojno nisu bili većinski spram naseljenih ,,došla,, . Ali imovno daleko su jači . No, kako su domicilni , uobičajeno , neskloni gradnji, zadovoljavali bi se tim što im osta od babe , pa ponegdje i đeda. Obitovali su nešto dalje od dvije nove ulice toga naselja , kasnije nazvanog toponimom ,, Jezero ,,. Treba reći da je ta nova ulica , oko koje se formiralo naselje, ustvari kaldrmisana osmanska džada - Breka . Kasnije Vuka Karadžica , u NDH - Augusta Harambašića .Nekada najduža ulica u gradu sada je : Pehlivanuša , Zaima Šarca , Fuada Midžića , Asima Ferhatovića. Izdvojio bih porodicu Joška Velickog – Bunjevca . U Somboru sve prodade , pare dade za ilegalnu dijelatnost komunista - prije nego je osnovana KPJ. Bio je izuzetan zidar , kao i otac mu cimerman-tesar. S gosp. Mariškom imali su jedinicu Ružicu – djevojku koja se našla odmah s početka rata u partizanima . U obračunu - razlazu s četnicima u Ivančićima zime 1941. na 42. godinu bi zaklana . Pokušavali smo sve da po curi partizanki - prvoj u ovom kvartu, jedino poginuloj , neka od ulica nosi njeno ime. Tek pred ovaj rat, uspjesmo putem omladinske organizacije izdejstvovati da to bude bar neimenovani strmi sokak , tik iza malte .E, da bi vrli novi antifašisti iz stranke koja bi da je takva , brže – bolje skinuli tablu, te prikačili anonimusa - nama savršene nepoznanice.Ali s onim što smo znali - poradi čega smo morali, nismo do danas uspjeli ispraviti tu nepravdu . Kolika je ta skromna obitelj bila ,zaista , moralnom gromadom , posvjedočiću ovom digresijom . Sredinom osamdesetih Joška - bači dobi pismo od nekoga rartnog suborca, partizanskog kapetana iz Novog Sada, koji pokasno dozna da roditelji nastradale bolničarke drugarice Ružice žive u Sarajevu. Detaljno je opisao mjesto njenog ukopa kod Ivančića .Već ostarjeli otac zaputi se odmah sa dobrim jaranom Simom Erićem iz Radave. Poslije Siminog raspitivanja u nekoj seoskoj krčmi iskreno saopći Jošku da se on od nauma ,ipak, povlači , jer su prijetnje birtije bile krajnje ozbiljne . Uvažio je to Joška doduše začuđen . Godine žalovanja za jedinicom učiniše svoje - kako vrijeme , inače , čini . Osta to u njemu, pri njemu i bez ikakve zamjerke nastavi zalaziti kuće u Radavi i Nahorevu. U malte ne svakoj kući ostavi tragove izuzetnog majstorluka zidara i tesara staroga kova. Bez ikakvog plaćanja i dnevnica - samo uz neku čašicu prijateljskog ćaskanja i priča. To je primjer antifašizma i multi.. , ali ne i muti ?! To se nikako ne smije zaboraviti. Sada sam miran . Ali nisam da je i onaj općinski general , predsjednik , i doktor , kod kojeg se ,,kiseli,, podnesak za ispravku postupka Općine- da vrati tablu odakle je skinuše. Inče biti će to direktan atak na stav oporuku vođe što se pozva na bošnjački antifašizam. Ja toliko o divnom primjeru života i za druge. To treba ispraviti... Pa učinimo što treba ! -34 Kad smo kod demografije ovoga kraja spomenimo i neke prelomne trenutke iz življenja. U pisanju povjesti Vrhbosne kao šireg pojma ,čak iz rimskog doba, pa i ranije, zaboravlja se da , osim ,, butmirske kulture,, prapočetka – starog vijeka ,,rimske kulture,, na Ilidži , naselja Brodac,Vrhbosna, za medijavalni period treba navesti i omanju nastambu upravo u dolini Koševa. Preciznije - na njegovom ušću u Miljacku ,,Tornik,, gdje su iz Koševa pristizali ratarski proizvodi s kojim su se tada hranile Sarajlije.To bješe utorkom pa zato ,,Utornik,,. Prvo veće naseljavanje započe poslije Velikog rata, na imanjima nekadašnjih aga i kmeta, prostoru koji se u katastru i sada vodi kao Breka i Koševo. Tako je bilo do Drugog rata. Početkom ratnih događanja, da bi spasili gole živote,onako samo sa boščom, dođoše nam prvi muhadžeri, uglavnom romanijske izbjeglice.Sjećam se Alije s Medijom, Abida i Đule. Smjestiše ih gdje bi napuštenih kuća. Po završetku rata, kada likvidiraše zaostale bande vratiše se da obnove porušeno-popaljena ognjišta.Nisu slutili da će to ponovno preživjet nepunu polovinu stoljeća.Poneki koji su bili kadri snaći se u novoj urbajoj sredini, prodaše što su imali, te su se naselili tu uz nas. Dobismo nove komšije : Mirojeviće, Katice, Poplate. Do izgradnje novog naselja Koševo II žiteljski se nešto veće nije događalo.Naravno rađalo se, umiralo, dolazile snahe - zetovi, pokoji rođak, odnekud i to je sve. Sve dok sredinom sedamdesetih sve pođe onako ,,tumbe,, . Nova lica ; uvaženi građani, brojni oficirski sastav. Nesta lijepog komšijskog ugođaja. Malo tko koga poznaje i prepoznaje. Ni za kog' ne mari. Ali stari komšiluk, mada se odselio i raselio, nađe se na sahranama i dženazama da se bar tako uz sjetne priče susretnu i pozdrave. No i to sve manje i manje. Skoro da , ako se uželiš iz sjete možeš si priuštiti samo šetnjom po gradskim grobljima i mezarjim - ovdje više ne. Potsjetih se šta zapamtih od svojih osamdeset godinma ? ...... Drugima da o tome čuju ! I na koncu DRAGI MOJI da kažem tu na tom Jezeru živjelo se tako. Ne baš kao labuđem jezeru maestra Čajkovskog. No, živjelo se. Živjelo itekako. Možda bliže rajskim uvjetima u skromnim, toplim domovima,sretnom komšijsko-susjedskom, kako se sad veli suživotu. Zacijelo nije sve bajkovito, odvadite malo na nostalgiju. Svako-jutarnja kava, uvijek kod komšinice - uvijek u rukama nečim za ručak ; pučenjem graška , terbljenjem nečeg od čega će spraviti ručak za djecu i ,,onog mog,, koji, ako se ne zapije - eto ga , a vrijeme proleti. Te rekreaciono-radne idile, naravno uz poneki trač - a one ne daj Bože da bi tračale. Ponekad pokvari neka opaka koja ne ostade ,,zlatna,, nego se izreče pa ,, puče tikva,,. A evo kako se između ostalog to prebrođavalo ? Na primjer, Mari Šimšinoj dodijalo što zadugo nema tete Anke , pa pravo na vrata da joj javi, majci joj pozlilo. Jedna nanula na po bašče , druga negdje na cesti , panika nasta .Valja pripomoći , zaboravljajući zašto i kako ,, puče tikva ,, ? Uz suze radosnice skontaše tu Marinu pomirdbenu ujdurmu. E kako bi bilo dobro i poželjno da se takvo što i sada praktikuje.... A trebalo bi , zaista . Tako se , mirno i uobičajeno živjelo sve dok negdje sredinom sedamdesete ne prispješe bageri. Vrlo brzo izgradi se naselje Koševo II,,zaslužnh,, ali i zaista zaslužnim građanima. U rajskim vrtovima svoje prebivalište u zamjenu za tople obiteljske domove komšije dobiše vrlo male stančiće,svi redom u suterenu, u za to preinačenom podrumskom prostoru. Nema prigovora,žalbi,tužbi sudovima pa i međunarodnim.Radi se opće-društvenoj svojini ?! -35 Bi to definitivno radikalan obrt. U naselju nesta cike i dreke posjeka , mirisa dima pod kazanima bestilja, razdragana žamora i zdravica okupjlenih komšija . Jer zabraniše gajenje domaćeg blaga u zakonu navedeno kao ,,domaće životinje,,.Jer pridošli ne žele da ih horozi bude , da krava muče - ne zna za dnevni odmor umornih trudbenika , da smrdi. Eto domaćim nije smrdila stoka , ali sada iz urednog naselja ,što vele , zna zaudarati. Prirodni pjev ptica, kukurikanje pjetla, pokoje duboko mukanje, zamijeniše neprirodni udari o nekakve jeftine bubnjeve tada početnika, neukih muzičara i vokalista, kasnije čuda nadaleko čuvenog ,, Zabranjernog pušenja ,, benda kao brenda u trendu njuprimitivsa, bliskih im nadrealista . Susjedi s katova, onako iz ptičije perspektive, s ptičijim pogledom na život čudom se čude što li to neka drugarica iz podruma u parku presađuje cvijeće ? Ne znaju da te susjetke iz podruma ispred svojih prizemnih prozora, to čine kao u .............. ,,svome vrtu,, ... A to je tu ! JEZERO kao periferija Sarajeva , poslije onoga rata, doživjelo je preobrazbu. Od načina prigradskog življenja sve više kao prevalentno gradsko naselje. Male obiteljske nastambe sa baščama prepustiše novim naseljima višespratne gradnje koja se dobro uklapala u predašnji ambijent , sve dok ne izgradiše četiri nebodera , koji se doimaju tumorozno, Ali to je trebalo za potrebe JNA ?! - pa prođe . Time zatvoriše prozore grada – dotoka svježeg zraka s Nahorevskih brda . Omanja naselja specifična po nečem slovila su kao urbane cjeline i integralni dio grada . Prva dogradnja bješe s naseljem Tvornice duhana. Izgradiše prilične ranijem ambijentu , omanje stambene zgrade u koje su preselili ruševince sa lokacije nove duvanjare .Uselili su i svoje radnike prispjele na listama dodijele stanova u firmi. Tako dobismo dosta novih sususjeda - komšija i za – nas mlade raje . Dođoše nam : Turkovići - Nasufovi i Rasimovi .Ormani, majstor Mehaga sa svojim sinovima , vižlastom simpatičnom Amrom koja se zudušno uključi da pomogne u tada uspješnom radu novosno- vane Omladinske organizaci – Biješe tu igranki i matinea , filmskih predstava koje su neki susjedi s okolnih padina prvi puta doživjeli . Zapjevaše nam : Zaim, Himzo , Kristić Jozo, Zehra i mnogi da ih ne navodim. Doslovno sve zvijezde narodne muzike, humoristi i animatori i voditelji Radio Sarajeva. Sve to kao dobrovoljni prilog bez ikvih naknada. Naravno uz zdušnu pomoć u pogledu radio tehnike i veze na Radiju našeg ,, Miše Seljaka,, U tom naselju nađe se i uvijek vedra i susretljiva kona Hajra Kulhavi , sestre Mara i Ana nasmješeni Zijo sa Zdenkom, uvijek nešto radeći oko kuće , iako im nije u vlasništvu, doskora živući penzioner Asim Čerkez i sin Fako, braća Đemo i Kemo, Zepa. Vesela udovica Vahida - uvijek šira neg' viša , majstor Hamdo upamćen s instalaterskom torbom i Samkom, u podrumu svakom kum Pero-željezničar i gos.Boža . Mišo - bilder boravio je tu kod majke a raja se sjeaćala bildera sa kupanja - a zavidi mu . I još njih ... Tko bi sve upamtio ? Ne sjećam se pouzdano je li prije Bolnica Jezero izgradila, a kasnije nadzidala tzv. Bolničku zelenu zgradu gdje useliše poznate i priznate ličnosti medicine : Dr.Milojković s lijepom suprugom, i on faca, te dr. Zazula poznati pedijatar zeznutog pogleda, dr.Đokic razgovorljiva ljudina, sestra Marija i Risto legenda od Mičuka . Vremenom nestaše , ali osta sestra Bosa -babica dugo sa starom majkom što je uobičavala, nadomak balkona , smjestiti solicu i promatrati prolaznike. Baku bi zagledali, naravno i pozdravljali. -36 Fali nam ta slika, navika. E, baš tu gdje započe ovdašnja gradnja - tu se i okonča, bar za sada . Na mjestu porušene malte neprežaljene , izgradiše baš lijepu kuću . Ali nam bi žao stare malte . No, na sreću ima i ona bolja strana ; stan kupi doktorski duet primarijus Selver Šabanović priznati urolog i supruga dr. Đana koji imaju uspješnu ordinaciju ORL+ Urologija . Ne da ih hvalim kao zaista dobre komšije niti reklamiram tu privatnu ambulantu , ali neću pogriješiti kada zamišljam kako bi bilo dobro da pred kraj studija - prije nego se kao doktori zaposle , da obiđu, u nekoj edukativnoj praksi , besprjekorno uređenu ambulantu; ne znaš blista li više pod ili uniforne . Riječju-savršenstvo. Prilika da se mladi ugledaju, pa u praksi to ponove. Tu je dežurao,uvijek na nogama,veseli Stojko Vukadin,penzioner sa najmanje mogućeg staža. Uvijek spreman našaliti se , u pravilu, na tuđi račun . Blaga i tiha žena mu Cana imala je dosta muke da ga spasi od ,,vračke,, . Nedaleko kuću sagradi Omer vozač GRAS -a , koji je uživao kada bi vidio da neko trči ne bil' stigao, a on pritisne na gas , kao nekakva kazna ?! Povrh tog naselja smjestiše se kuće bespravne gradnje. Zakopa, pa vidjet će šta sa papirima ? Tako ,ipak, ostaše porodične kuće Čengića, Poplata, Čauševića, Pašovića, Dučića, Preljevića Feriza, Šemse uvjek zategnute pjevaljke, sa stalnim mjestom boravka u Beču,a kod nas ovdje k'o u dijaspori.Legende poduzetništva, filmskog i TV majstora scene Hamde više upamćenog Bugara . Manifakture konfekcije ,,Sateks,, komšije Salčina, te Dučića , traženog parketara. Sjetih se Trifkovića i Trifunovića , mesara Ilića, te preostalog od svojih nestašnog Milančeta ,,poslovođe,, . Vrtio se po Ibrinom otpadu sa legendom Suljom Mlačom koji se nije mogao otkačiti od šanka. Svjesan stanja Suljo se vadio ,, Ja još jednu , pa odoh , jel' tako ili nije,, Najveća promjena, onako radikalna , koja je iskorijenila ljepotu pitoreskog kraja desi se izgradnjom niže etažnih stambenih objekata modernog naselja Koševo II. Gradjeni za one ,,značajne,, i stvarno značajne sugrađane koji su se na djelu dokazali kao vrsni stručnjaci doktori , profesori , ljekari , književnici , glazbenici , sportisti i ini sličnih profila- većinom pristupačne osobe . Doseliše : Kiko Sarajlić, prof. Filipović, dr.Najdanović, onaj Špegelj što još ne bi generalom , nogometaši Vujović i Fazlagić , gitarista – virtuoz Kalcina , operni prvak - batiton Sokrat Kajević pa onim iz Sloge baš drago, te mnogi ini koje nedokučismo. No nametnuli su nam se i nisu mogli biti nezapaženi embrioni onih nadrealista i pušenja koji su u nazivu prefiksirali kao ,,zabranjeno,, a čini se bilo je oko njih i fiksanja. Za nas dječurlija koja se zevzeće, narušavaju nam red i mir popodnevnog drijemanja. Ali ispade znaju ti mnogo više nego što se i moglo zamisliti ; Ono što u svojim performansama sasvim naivno odglumiše, ponvi se u stvarnosti baš tako, ali nimalo naivno. Narod se tome smijao. Oni neozbiljno glumili - pa mi, poslije sasvim ozbiljno kukali i plakali. Otkuda im to što su nam pod nos poturali ??? I otkud da mi to ne skontasmo ??? Valjda po uvjerenju Titove parole ,,Čuvajmo Bratstvo-Jedinstvo kao zjenicu oka svog ,, No ispade malo ,, J – B,, malo da ne može, nažalost , biti manje .Naravno ako nije trebalo čitati kako ne piše – j . b . To već zalazi u politiku - pa ako nećeš da te pravo zaboli glava. daleko joj kuća ! Sve se pobrka u nama i oko nas . Nesta iluzija - ostaše samo aluzije i tužna sjećanja. -37 FRAGMENTI pisano nakon općeg teksta - da ne remeti već rečeno - DA SE U MAPI I DALJE DOPISUJE Tradiciju okupljanja ovdašnjih danguba u nekadašnjoj birtiji kod Toše , kako smo zvali taj pajzl u vrijeme sadašnje preuze ,,Ideja. -Ne znam kako dobi ime , možda joj nadjenu Vehbija Đonlagic droviti projektant koji je svojeručno i realizirao svoje ideje , pa zato to ime. Šokova slastičarnica ,,Ideja,, ili netko drugi - ne bih se baš zakleo , ali je moglo tako i biti ? Taj komadić jezerskog raja upamtih od svoje četvrte godine ; daleke zime 1940 - 41. godine, kada nas , baš tu , otac iskrca iz nekog taksija - sprijeda s ,,njuškom,, a odpozadi gepekom . Kad čiko otvori haubu gepeka , naš mačak iskoči kao lud - do pola bijel , pola crn . U par skokova nesta u duboku snijegu . Izgubismo zanavijek našeg jadnog mačka. Nenaviknut na vozikanje autom očito se prestravio. Rekoše nam : takva mu sudbina. Mi djeca, bi nas troje, žalosni – ne znamo šta bi to značilo , ali mačka više ne vidjesmo . Sada, osamdesetak godina poslije , zaključujem da je tako i bolje . Naš je mačak ,očito , zaradio postraumatski sindrom - sada ,doduše,znamo šta je to PTSP, pa kako i šta s njim takvim ? Sjedim u ,,Ideji,, ali sasvim je to drugo. Drugo vrijeme,šlastičarna uglancana, gosti sasvim Ok! I baš danas , moram to podvući , prisutan sam sefte danu mlađahne unuke osnivača primjerne obiteljske djelatnosti slastičara : Deda sa sinom Ramadanom , inače oboje izuzetno marljivi smjerni, gostoljubivi što je za ovu djelatnost vrlo važno.Od započinjanja ovog posla još prije rata kroz, četiri generacije jedne obitelji, ustrajno radeći plasiraše i učvrstiše porodični biznis. U obiteljskom krugu,bez spoticanja i nepotrebnih ,,praznih hodova,, pokazaše ovdašnjim kako raditi a ne tražiti kruha nad pogačom. Prije svega osmisliti šta i kako, zasulkati rukave latiti se posla, ne kukati nad sudbinom i neimaštinom. Nema to ,, Nema se – ne može se ,, A osmislili su i nude nam najbolje krempite u gradu – zasigurno, a i kolač : ,,Španski vjetar ,, pa bez vize i deviza osjetiš tu ukusnu špansku slasticu. Drago mi je da sam baš danas tu. Kad se tome doda složnost svih u obitelji,a jedino tako se može naprijed,onda je uspješnost neupitna. A upravo danas je prvi - sefte dan praunuke, četvrte generacije. Pa nek joj je na poslu sretno. To je još jedna poruka ovdašnjoj mladosti koja nekako kao ,,u ležećem leru,, očekuje nafaku. Ali nafake tako nema. Ne prolazi ovdašnje ,,Pošteno pa ko koga,, ,,lapo , lapo,, Ne ide to tako. Dao Bog da u ,,Ideji,, dođu do neke ideje . Na um mi pade opet jedna ideja u ,,Ideji,, Da neka neprofitabilna, nevladina udruga, a takvih je podosta, upriliči ,,praktičnu radionicu,, neko sijelo na kome bi komšo Ramo običnom pričom pokazao kako se to radi , e da bi se uspjelo bez šupljiranja uvjerio nevjerne da se može uspjeti i kako to ? Naravno da mu se to plati, jer kod šokova nema badava : .......... Što kupiš to odmah i plati.¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬ No moram se malo i korigirati . Nikako ne smijem smetnuti s uma primjer poduzetnog mladog Selmana koji stvori lanac ugostiteljskih objekata kao firma ,,Dandi ,,. Podvlačim smjeli nastavak posla u kojeg otac mu uđe .Čim stiže iz Makedonije započe mukotrpan hod do uspjeha.Nije na odmet reći - ama iz ničega, bez ičega . Nadam se da momku neće biti krivo što ovako izravno kazujem . Pretpostavljam nije skorojević. Prvo ulaganje koje je mogao priuštiti njegov vrijedni, skromni i štedljivi babo je bilo uže za hamalenje, pa ga zamijneni lakšim poslom - sa niskom kozom za drva, naravno i oštrom pilom . Ne stade ni na tom već pređe da uz Stadion peče košpice , pa kukuruze, kestene, sve s malom bicikl – trokolicom. -38 Mislili samo s jednom. Ali ispostavi se kad otpoče rat , tamo gdje je postanario sa ženom i prispjelom djecom , nađoše cijeli park prikolica. Sigurno je rentao . Usavrši kiosk tik na prilazu Stadionu- postavi moderan plastični objekat , prvo kao solo, pa dodade drugi koji je pristao lokaciji bolje od sadašnih improviziranih kantri-baraka, rugobe što treba ukloniti. To nisu ovdašnji pozitivni primjeri . Ali ima takvihi i ovdašnjih - ali , ipak , jako malo. Fiko Bećirbašić sagradi ,, kulu Bećirbašića ,, sa kojim bi se Esma-hanuma i Fuad ponosili. Uz to solidno posluje kao inžinjer mašinstva . U svom dobrom ofisu nadomak ,, Ideje ,, valja valjke kuglaste - kuglagere i još ponešto za tržišne potrebe . Smjeran, čestit poslovnik odan domaćem ovdašnjem ambijentu i vjeri , bez pretenzija iznad i bez političkih potpora. Mnogo toga mi bi jasno po eglenu sa komšijom Fikom . Konačno sam skontao žašto mi se činilo čudno da se spominju Žunići, što sam dobro upamtio, a njih nigdje - ni na mapi. Kad nešto do kraja ne znaš mogao bi i da se čudiš onome što jeste. Naime , njihova djeda po majci - Žunu , koji se dodatkom ,,ić,, postao Žunić, nisu naslijedili sinovi , mladi pomriješe. Kćeri odoše za : Memiju,vlasnika prve banje u Fojnici,sin mu Meho,unuke Semiha i doktorka. Vasva ode Zupčeviću čija djeca se poredaše u novim kućama ;Šemsudin -Beso, Muhamed – Čavka i Asad – Aso . Maida sestra udajom se odseli . Esma , najmlađa kći Žunića ode za Bećirbašića . Fata za Halida Sahačića . Dakle svi nosioci novih prezimena ustvari tu se, kako se veli, udadoše, po onom-domazeti .Neudata osta tetka im Raza .Otud tu nikada ne bi razdora A uvijek neskrivena prisnost između tih porodica , ustvari tetića , na imanju od Malte i dalje. Sateks tekstilna modna konfekcija osnovana prije rata, a zapošljavala sve iz obitelji Salčin kako je koje od djece prispjelo da privređuje. Prije rata, za dame, u ratu ponešto i za borce iz TO, pa kako borci i sada nose ono što, kao akinđije namakoše, to tržište izlapi , pa se ,,Sateks,, vrati damama,sigurnijem,možda najsigurnijem tržištu. Dame znaju šta hoće i kad ne mogu. ¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬ Čini se da sam manje pažnje posvetio svojim najbližim komšijama prije svih obitelji Vračić. Ako hoćeš da nekoga orijentiraš gdje je i tko bio, samo spomeni Mišu najmlađeg od njih, a raja za Mišu doda - legenda. Bilo ih je još braće. Najstariji, za nas Pero, sad rahmetli Hakija bio je egzemplarni tip .Istovremeno sa genijalnim istupima - da odmah potom gegom zabrlja. Stipe grafički inžinjer živi u kući nekada Melingerovih, nadomak poznate stare Bujrum kavane odakle je njihova pokojna majka .Uistinu prefinjena gospođa frau - učiteljica nije imala sreću da odgaja tolike sinove. Umrije , nažalost , po završetku rata kada je Mišo bio takorekuć tek rođena beba. Ivo koji odavna živi negdje u Njemačkoj , kako sam čuo, od nečeg dugo boluje. To su mi bili prvi susjedi - baš susjedi, jer im je djed žandarmski časnik doselio iz Zagorja. Kako sam pošao od najlmlađeg Vračića vratiti ću se ocu i stričevima, takorekuća gorostasima. Ne znaš tko je korpulentniji od njih trojice, pa je stara gospođa mati-baka djelovala k'o mrvica. Nije moglo biti većeg primjera požrtvovanja za unuke i veće štedljivice. Samo tako se moglo. No pokazalo se da ni krajnja žrtva ne mora biti za svakoga i veličanstvena .Znaju oni to dobro. Mišo sigurno i ne zna kako se rodilasimbioza naše dvije obitelji – ista vjera , ista nacija , obje bankarski činovnici. Naime, otac, bolje rečeno naši kumovi kafedžija Mušo i Hajrija-hanuma i drugi Mato i Ivka Senzen kao pravi prijatelji prigrlili su moje pridošle iz Čapljine . -39 Čak su pozajmili, bez interesa , novac za kupovinu zemlje . Kako je otac bio prezauzet u nadleštvu kako se tada zvalo radno mjesto , kumovi kafedžija sa dosta vremena i drugi penzioner preuzeše poslove – da pomognu potrebitom . Obišli su u rano proljeće predjele Koševa , jer kada jetu dobro za bolnicu biti će i za stanovanje. Mudri ljudi nisu hitali k'o guske u maglu , u nekolio navrata u rano proljeće obiđoše terene da vide gdje se snijeg prvo otopio. Parcela k'o izmišljena- poravna, a živ potok teče cijele godine –tvrdi prodavalac Mušan Hajro. Da utvrdi pazar, jer je prodaja zemlje bila neodložna ,kako bi s tim novcem braća Hajre regulirali obveze prenosa kmetske zemlje na sebe.Malo je bilo zadrške ; pripomenuli su da se neki žandarm zanimao baš za tu parcelu , ali nije pristao kaparisati dok oni ne provdu prenos . U tom je , na njegovu nesreću, bio izričit : Ili prevedite il' ne kupujem. A oni nemaju niti dinara. Čekali su da se taj gospodin ponovno javi. A on uporno čekao čiste tapije.Bi ; k'o prije djevojci ; A osta zla krv. Žlof susjed - komšija, od nas drugi, ali po nekim odnosima ,ipak, prvi. Otac došao iz Zagorja svoje odradio u Željezničkoj radioni kao vrstan bravar. Majka učiteljica ali prije svega domaćica. Stariji Miro-Guto vršnjak mog brata. Mlađi Zdravko sa mnom u razredu, skupa do male mature E to je fakat koji nas je povezivao. Isti problemi nama, a isti našim s nama. Ispričnice, kečine, roditeljski , pritužbe komšija zbog pljački voća i slično. To nas je uravnjavalo. Ali bi ,naravno, i onoga što je moglo ostati ,nažalost, kao zlopamćenje. Baš toga radi navodim svoj tvrdoglav iuzuzetno dosljedni odnos. Jedan drugome okrenusmo leđa ,što nije nešto neviđeno,ali od tada od dječačkog doba skoro do kraja. Nažalost prekinut odlaskom njega na bolji svijet-bez oprosta. Njemu ne zamjeram. On nije odgajan u duhu kojem vjerujućim to nije dozvoljeno.No meni jeste. I sada kada se zdušno zalažem za kontakte,dijalog,spoznavanje i suočenje sa životom stidim se. Volio bih da smo se te balasti oslobodili, pa ako ne mi , onaj koji osta , da ne sklanja pogled s onih koji ga preživješe. Najvjerovatnije, za ovo i ne znaju-nije pričano.. ali znam ja i boli to. Volio bih kako skupa stasasmo, jedna i druga naša gereracija da smo zajedno svadbali, radovali. Ipak, drago mi je da su i jedan i drugi ostavili čestite potomke te Olgu i Mizu - jedinu Gutinu. Prema njihovoj kući imao sam nekakav respekt . Stari im je dobro osmislio zgradu, bila je bolja od susjednih.Prije svega imaše podrum pod pola kuće gdje smo djeca - mi i oni prevrtali neku slamu ne bil našli koju zaostalu krušku – a te su tada ponajbolje . Kuća je stoga morala imati silazne stepenice uvijek u mraku , ali i one koje su me fascinirale – stepenište za tavan. Toliko sam tim zaokupljen da,izgleda,zaradio sindrom stepenica i podruma. Naša to nije imala. U kuću Žlofa, u potkrovlje, narodne vlasti ubaciše deložiranu obitelj Zaplata, Stanovali do tada u višesobnom stanu u samom centru. Nihov otac znanstvenik, dugogodišnji kustos Muzeja završi karijeru kao direktor Gradske tiskare, što je dovoljno da se njegovi nađoše na spisku deložacija. Otac bi govorio : ,,Što će im stambeni tavan,,? Mi ga ne imasmo, pa niti takvih sustanara ! U kuću Žlofova zalazio je , posjećujući sestru gospođicu Petrović , slikar Roman Petrović , s kojim su nas roditelji plašili - da se nikada ne opredjelimo za zvanje umjetnika , e da ne bi morali kao on cipele žicom vezati , po onoj ......................Gledaj od čeg' se živi . Mamin brat ujko Velo Vojnović, dokazani ilegalac NOP bio je tu. O tome se strogo šutilo. -40 Ispred svoje brijačnice uz Markale viđao se bucmasti, uvijek zajapureni majstor Gusti Žiška, jedan od sinova doseljenog umjetnika kipara Žiška (?) koji je , odmah po ulasku K.u.K. formirao firmu u čijoj umjetničkoj radionici su kreirani i izvedeni skoro svi balusteri – fasadni ukrasi.Prvo na Zemaljskom muzeju , pa po cijelom Sarajevu, gdje se takva zdanja izgradiše. Kuću je sagradio tada u džadi Breka. Mala skromna obiteljska kao uostalom i druge susjedne. Saznah od g. Rudija, drugog sina umjetnika - obrtnika da je bilo kao pravilo da djeci, osim škole, pruže i obvezno znanje nekog zanata . To se pokazalo vrlo praktično, što sam negdje već spomenuo, pričajući o zarobljeniku - graditelju ležećeg lava na vojničkom groblju Koševo. Na ovo ću se ,možda, pozvati nešto kasnije ; razmišljanjem ; rezonom ; zaključkom : Ako ? Tu gdje se odigravalo to oko Brankove kuće bio je vrlo strm uspon Karadžića ulice s početkom prema gradu, koja je išla čak od Katedrale . Kako taj put džada iz osmanskog vakta – ne bi se ni mogao zvati ulicom , nije bio ni makadam , već kaldrma od velikih kamenja , teško prohodna osim samaricama , kada bi ipak komšije dobavljali čumur za zimu , bilo poprište na kojem su zaprežni konji izvlačili deblji kraj . Furmani bi konje nemilosrdno tukli da savladaju teški uspon koga smo zvali ,, Piklić,, . Mi djeca bi se okupljali da pratimo jade zaprege ali i bezprizornih psovki , onako kočijaški .Taj prizor nam se usijecao u pamćenje kao i momenti kada bi šintori nabacivali žičani laso na nekog odbjeglog cuku . Tada nije bilo nevladinih udruga da bi protestima zaštićivali jadne pse lutalice . Odrađivalo se to sa šintorima s njihovim prepoznatljivim kolima, lasom, psovkama kada im umakne žrtva i našom obveznom drekom imtirajući vokabular šintora i kočijaša . Jedino tim prilikama ne bi zaradili batine kod kuće jer ni naši stari nisu podnosili grubosti. Cilj opravda sredstno ? Mi ne primasmo po turu. Da rečem po bosanski,,pandam,,tom pikliću bila je još jedna strmina, itekako strma: K'o rođena za zimsko splazanje .To vam je naziv za spuštanje po ledu dobro poliven vodom s češme koja je kako bi isticala pojačavala led te improvizirane bob staze . Na njoj se predveče sakupi sav živ komšiluk i mlado i staro . Oni malo stariji iz raje dokazuju čije su ligure bolje i brže , jel' je bolje potkovti gulje lastrom ili prelomljenim mašicama za vatru . U tom Čavka bi nedostižan. I na nekim željezni sankama koje ničem drugom nisu ni služile nego čekale te mahalske zimske radosti . Samo mali žgoljavi Ramiz Suljagin nije se kačio za tu tandrvaniju , već je imao svoj solo nastup sa tepsijom pod dupetom . Razlijegalo se ..čuvaj rude, ,,čampraz,, ali i kikot curica, djece. Starije kone ne bi izašle bez toplog čaja, i sa vrućom halvom - . Bi to ZOI prije ZOI '84. Za taj lokalitet ima još priče . Ešref Skender napravi na samom vrhu - na brdu do stare kuće Salate lijepu kuću s granapom . On već imao dijete, a i zgodna mlada dovede svoje. Ništa novo ni prvi ni poslijednji, ali bi zapamćeno, što pogani komšije čuše , a od uha - do uha puče njena njemu jadikovka kad se vrati s posla iz ureda : ,, Moje dijete i tvoje dijete istukoše naše dijete,, Poruku i događaj koje sam posebno upamtio desi se oko Kiseljakovića. Hadžija zaredo ćerku po ćerku , a on uporan, htio bi naslijednika čuvenog prezimena. I tako tek četrnaesti po redu dođe mu Mujo. Nisam siguran, valjda jedna od sestara ili majka imala je dva sina Fadila i Muhameda Vrlo smjerna- prava hanuma koju smo nekako skraćeno zvali Fathanma osta mi u pamćenju po njenoj dženazi . -41 Iako viđena i od ugleda na njenom ispraćaju na onaj bolji svijet, osim ukućana nađosmo se samo nas nekolicina komšija.Nikada se nisam osjećao ponosnije kao tada .Znam da je netom prije njennog preseljenja bila sahrana na ,,Lavu,, Hasanu Brkiću – znamo tkoje to. Ali ne znam da li je itko od prebrojnih osjećao ono što sam ja na Fathanimnom halalolsun. Da se vratim Muji .Vrsni električar baš tu sagradi kućicu u cvijeću, kućicu iz bajke – Ugradio on na sve strane priključke na struju . Ali zla kob se poigra . Ljeto vruće . Pripeko mađar , Muniba lijepi šeret ljepša od one Huremke, volila i malo čašice ljepo rastezala harmoniku da joj i Šerbo mogao pozavidjeti , prilegla kad Mujo ode na posao.Nesmotreno kako li osta nešto uključeno pa izbi nezapamćen požar .Vatrogasci nisu ni stigli a kuća ode doslovno sva. Građena svojeručnim radom domaćina majstor Muje sva od dasaka i daščica preuksuno poslaganih , kako bi se sada kazalo ,,suhe gradnje,, nesta do temelja. Komšiluk dotrčao ali vatru ne ugasiše .Muniba upravo očajna – izgubljena . A šta bi jadna i kukavna i mogla. Naravno tješe je ali utjehe ni na pomolu. Zašto priča ova o tome ? Upravo poradi za mene životne lekcije . Dojaviše i Muji .On, iako je jasno samo kako se i mogao osjećati čovjek kojem za tren nesta životnog sna, no onako sabur zagrli svoju Munibu - reče joj : ,,Bog dao – Bog uzeo , ali... Bog ce nam ponovo dati , nek' tebi i Sutki nije ništa bilo .Ta lakonska rijeć bi najbolji lijek i utjeha - bez velike tlapnje .Takve kuće i okućnice više nikada ne bi, pa valjda i zato kada se smiriše s nekim sagradiše u dupleksu. Kuća osta ; vlasnk jedne strane završi svoje do kraja, ona druga njegova do dan danas bez fasade. Na tom brdu u Karadžičevoj još jedno sjećanje .Strogi komšija gospodin Hamdija Suljagić imao je kao neku kućicu za ljetni boravak. Odmah iza Mujina zgarišta . Preuredi je, proširi, nadogradi kat i bi zaista lijepa kuća i uređen vrt . Taj komšija , kao financiski stručnjak dolaziom bi u inspekciju u Babićku školu gdje sam sedam godina honorarno radio. Respekt je bio nesumnjiv Dobro sam pazio da bude ama baš sve u punom redu . Koga je molit - nije ga srdit ! To sam sasvim uspješno savlađivao . Ali drugi problem kojeg nikad nisam ni pokušao , upravo radi poštovanja prema njemu , za mene je bio nepremostiv . U strahu su velike oči i prevelike. O tome sam već, nešto malo, i kazao govoreći o strahu od zubarske stolice - posebno o zubarki. Priču o Kovo Mujagi nadaleko glasovitom gazdi u koju sam vjerovao nekako s jedne strane se obruši - ogoli mi . Al' istodobno poraste u mojim očima Mujga baš onako pravo . Pravu istinu isprića mi bliska mu osoba . Nije imao ni primisli da tom prićom čini išta loše . Dapaće , ta gola istina sravni neku priču , koja se mahalski širila o pola Visokog kao njegovog 1/1. No ispade, Mali Mujo pošao sa nekog brda pokraj Visokog na pijacu da proda i zadnju kokoš od koje je mati skupljala jaja. Može se zamisliti - koliko to. Pođe mu za rukom da kokoš proda al' ga zamoli komšija s kim je došao na pijacu , da malo pripazi na gomilu jaja, dok on ne svidi neka posla u čaršiji, uz onu ; nečeš imati muke ne ide prodaja - baš nikako. Seljak se ubrzo vrati a jaja nigdje . Naravno pomisli , pokrali ga. Kad mu umjesto ,, nestalih ,, jaja Mujo pruži para više nego je mislio namaći prodajom , nije se mogao čudom načudiiti .Vidje mudri komšija koji nije do tada ništa utržio, da je mališan od tog posla a znajući stanje njegovog jata predloži da narednog ponedjeljka kada je u Visokom pazarni dan prodaje njegova jaja . I tako , k'o od šale Mujin posao posta sasvim ozbiljan .U početku komšijina , pa kad puče glas o njegovom , k'o od šale trgovanju ponudiše i drugi , pa on angažira konja. Kada ponuda poraste Mujo se dosjeti, pa direkt za Sarajevo. -42 Za put u Sarajevo i šprancanje po šeheru trebale su kundure. Kupi i njih . Ali da kundure duže traju nazu ih tek negdje ispod Zemaljske bolnice . Tu je na livadi ispod ograde pripeo kljusad . Nije bilo straha da ce neki Sarajlijca - ,, pov-lo drpiti ,, konje, jer ih ne bi mogao na brzake utopiti nekom gradskom tipu . Mujo serbez opra bose noge kojim je preskako garave željezničke pragove , pa u čaršiju - njemu od ruke – siguran posao . I tako korak po korak sa Visočke nedođije , kako navedoh , doduše što čuh , od malog Muje izraste gazda Mujaga , inače Kovo - viđen i zavidan vlasnik cijelog naselja omanjih kirajđijskih kućica a i svoje pogoleme , moderne zgrade sa prostorom za kožarski obrt . Osim toga , koliko se sjećam , pričalo se i o nekom čepeniku usred Baščaršije. E baš je bio primjerom kako se od nićeg postiže nešto.I to baš nešto.Od malog seoskog poletnog i ustrajnog dijeteta izraste u Bašgazdu hadži Mujagu Kovu od Visokog – zasigurno s visočkom višom. Jedan ako ne i prvi koji dok ne obavi hadž bio je i rastrošan. Kazivali su nema toga koji može od ničeg napraviti paru ali isto tako je podijeliti, potrošiti u nizašto .Ta naklonost ,,financijama,, kod partizana ne prođe pa Mujaga više u ,,čuzi,, nego doma. Nama raji je bila prilika da preko malog Đemice, koji bi se domogao iz neke čekmeđe, ugledamo ni manje ni više dolar i marku. Bio ga je glas i nekog švace. Čak se pjevalo ,,Ode Mujo niz Koševo ravno ,,- naravno toj nekoj koju je, uzgred, begenisao.Tako do hadža . Potom pošteno kao da nikad nije ,k'o pravi hadžija. Skoro da smetnuh sjećanje na braću Šehiće . Otac Omer bio vlasnik štamparije . Radila je prije svega za tadašnju Zemaljsku bolnicu u Koševu ,sve dok mu je ne oduzeše. Ali ostala je, a i sada je tu prelijepa vila iznad samoga ćoška bolnice. Mlađi inžinjer je zasigurno obavio, kad su ama baš svi korzaši, osim nekog Milana ,,papka,, pridošlog nam odnekud ali podavno , odšetao zadnji krug korza Titinom na relaciji Gradina do mjesta za Sandže ; ,,gori guma,, - ne gasi se,, Stariji Muhamed –Šeha bi upamćen kao samoautoritativni nogometni sudija .Ja čuda kad nam se predstavi pod punom propisnom opremom arbitra – Zviznu nam , a mi bosi s krpenjakom. Od onih koji su redovno kao i mi sami više vremena provodili na Jezeru su svakako Žano Miro Obučina – k'o Apolon , Lelo Mantula koji se s Rajlićem palio na terenu i prvi otišao iz Sarajeva sa statusom profesionalnog nogometaša. On , braća Lovrići Franco i Đuka , te naš Vahid Đonlagić osim raskošnog talenta bili su zapaženi sa besprijekorno uređenom kratko ošišanom sitno kovrdžastom kosom. Eto i tada su muški zagledali muške ?! Bili bi tada brend. Ne treba zaboraviti niti brojne Kruniće ; porodično- pekari, poneki majstori za opravku svih vrsta glazbala u Baščarsijskoj ,,Liri,, . Iako sa Bjelava bili su više sa svojim kozama kod nas. Cetera et cetera ! POPUNA I DOPUNE U MAPI : ,, PISMO NAŠE NAMA ,, ***************************************************** -43 In memoriam Sve ovo moglo bi sloviti upravo tako : Za sve što bijaše i tolike koji nam preminuše. SJEĆANJA .......... na jezero naše mladosti koje izuzetno otvoreno ljetno – kupališta posta i ostade JEZERO , Sarajlijama poznati toponim .Sjećanja sa sjetom zbog nedoraslih faktora Grada što ga bezdušno napustiše,razrušiše, zatrpaše.Tada bijaše odgovornim rođeni Sarajlija ali šatro tipa . Ne bješe ,, papak ,, što bi za njih rekli : ,, Nije daleko što ovca ležeći vidi ,, SJEĆANJA ......... na drage susjede – komšije koje otpratismo, u mnogo većem broju od nas. I dalje , bilo gdje su u gradu , na tužnu vijest pohite za posljednji pozdrav il' halalolsun. SJEĆANJE ......... na prve žrtve agresije ,Vukas Fajka i Hadžimurtezića Jufu ,koji po samom početku rata, maja 92. poginuše na barikadi kod Stadiona. Prijedlog je poodavno upućen SO Centa. Podržimo prijedlog da se zasade ,,Dva kestena Fajki i Jufi ,, kod kojih poginuše . SJEĆANJA ......... bar sa malo srama . Dozvolismo da se zatre trag heroine s Jezera , rahmetli Nurke Burazerović spomenute skakačice sa najvišeg trambulina, kada nas je k'o žensko znala posramiti- Mi to nismo bili kadri.Ali i onim skokom u pobješnjelu bujicu Miljacke ne obzirući se na to što joj se desi : Spasavajući utopljenika odnese je bujica . Kao da je morala izvršiti građansku obvezu iz Civilne zaštite . Bar da ijedno dječije igralište ili nešto slično ne nosi njeno ime . A nesporno , ............................................ zadužila je djecu grada i Grad ?! SJEĆANJE .......... na porušeni spomenik kojeg baštinismo iz vremena KuK Monarthije, ništa manje vrijednog od spomenika osmanskog vakta. Kako je objekat zahvaljujući dobrom odnosu domaćina bio u vrlo dobrom stanju , pokušali smo ga spasti ; Osposobiti za pokaz i za okupljanje penzionera područja , da bi se namaklo bar nešto novca za njeno održavanje. Na apele u novinama poznavaoca povjesti urbanizma Sarajeva ing.Spasojevića, pa niti moje iniciranje gradskim faktorima , nitko se nije ni osvrnuo . To što baštinismo srušiše da bi izgradili stanove , naravno stranački podobnim. To se ne dogodi u vladanju onih što im prišivamo da su ,, papci ,, - Jadni i ne znaju šta rade - šta to ruše ? Još jedan ,,biser,, iz toga mandata desi se izgradnjom nekog tzv. hotela ,,Jezero,, Ne samo što djeluje provincijski , baš tumorozno , nego što se njegovom izgradnjom onemogući zamisao da se glavni ulaz Pionirske doline otvori na već novoprojektirani - suvremeni put. Moglo bi se ta greška i poprtaviti , ako nadležni ptihvate moj prijedlog. prijedlog dat uz elaborat na kojem je angžiran ovdašnji Ekonomski fakultet s prof . Peštekom u cilju da Sarajevo , sada tranzitna turistička destinacija , zadrži brojne turiste na više dana boravka. SJEĆANJE .......... na jednu ploču koju smo kroz više decenija pokušavali , a nešto prije rata od ,,narodnih vlasti,, izdejstvovali za koje mlada partizanka Ružica već 1941. položi život sljedeći put napradne obitelji Velicki . Rat prestade , a s tog neuglednog strmog sokaka više vododerine iza Malte kojom se automobilom tada nije moglo kretati , sada sljedbenici tzv.antifašističke opcije srtanke na vlasti skinuše tablu ,,Ulica Ružice Velicki,, prikačiše ime za nas nekoga anonimusa . Imaju li nadležni imalo stida što to bi ? ........ Ispravimo to ! -44 SJEĆANJE ......... tužno što našega Kemicu izgubismo i sramom što ga odbacismo. Doduše ne baš svi . Od pompeznog oproštaja na kome se izliše potoci suza , izreče sve najljepše legendi sarajevske škole šansone - kantautoru Montenu . Zakleše se mnogi , da neće nikada zaboraviti njegove poruke ,,Sarajevo ljubavi moja ..,, U miru . U belaju što ga je s nama preživljavao ne ostavljajući svoje RajvoSa porukom prijatelju : ,,Kad me pitaš kako mi je da ti roknu samo dvije ,, . Znam da bi , unatoč lažnih izliva ljubavi , medijske farse što suze proliše , najbližih mu ponaosob, što ne podržaše inicijativu da put što veže istočnu stranu Stadiona do Alipašine , baš tu , gdje je nekada stajala baraka u kojoj , ako nije rođen , jeste sigurno začet , da se taj neregulirani i neimenovani put nazove ,,Pasaž Kemala Montena,, Da Općina Centar realizira zaključak sa 27. redovne sjednice Općinskog vijeća iz 2015. godine da se njegovim imenom obilježi jedna od ulica , trgova , parkova . Godine 2016.'17.prođoše ali od obećanja ne bi ništa . Na prvoj godišnjici kada bi u Zagrebu - Lisinskom veličanstven omaž , u Sarajevu bi samo mala prigoda . Prijatelji iz Trebinja i Šuki Planjanin , bez ikakve medijske pozornosti , okupiše samo devedesetak poštovatelja u foajeu BKC. No, do zadnjeg potpisaše podršku prijedloga nomninacije. Ali zape negdje u općinskoj i BKC adminisreaciji. Prođe i druga godišnjica a ne desi se a ma baš ništa ! Da li je to samo ovdašnji poslovični javašluk , ili namjerna ,,omaška,, umjesto omaža ? Šta li je ? Skromni Kemo bi pjesmom odgovorio ,,Ja nisam kao ti ,da pamtim samo zlo , da pamtim to ,, U tome Kemice biješe Tvoja veličina .A mi : kolege mu , mediji , njegova Općina , BKC , tko li sve ostasmo , ipak , mali. ****************************************************************** O M A Ž - 1. Da li ? Radi tog pojama morati ću u digresiju , inrormacije radi . Učiniti će Vam se nepovezano- Ali kada malo razmislite povezat ćete - ima smisla . No, ispričavam Vam se , nije poduka. Riječ koja je u povjesti značila zaklinjanje na vjernost vazalu ( fidelitas - latin. podrijetla ) nama je došla preko francuskog homage ; kod Srba kao omaž ( po Vujakliji ) . Postupak kao priznanje domaćici za izuzetno pripremljeno jelo komadićem kruha - hljeba pomaže tanjir (naravno u aristokratskim sredinama ). U društvenom smislu kod Srba slovilo je kao gesta odavanja počasti ili poštovanja nečem ili nekome značajnom , izuzetnom .Tu riječ srpskog izričaja rabio je Hrvat Mostac gos.Grado otvarajući neku svečanu, zvaničnu prigodu u čast nekog ili nečega. Mnogi su je prvi puta čuli, ali bi je gosp.Grado tako izrekao da je iza toga zasigurno nešto značajno-neupitno . Kada bi kao svoj komentar, sada već pokojni Vojo, naglasio da se radi o krajoliku ističući kako ljepše zvuči ta hrvatska riječ od uobičajene pejzaž, a sve to u sabur vaktu , bez one opake ,,zadnje primisli,, onda je to zaista mubareč ugođaj za dušu . Zašto priča o tome ? Jer ono što nam se događa a već znamo kako to dalje ide . Oko jedne riječi ; jel' bošnjački za Bošnjaka, a ne bosanski , pa po kojoj nacionalnosti- vjeri , te kako ovo , pa zašto ono ? Eto zbog jedne riječi – izvedenice , umal' međunarodni sudac ne zasvira početak ,,drugog poluvremena,, nepotrebnog ( kao ni prvi ), pa ne postavi bombu na centar ovdašnjeg domaćeg nesretnog terena .Vrag ne da mira .Pa zar narod nije skontao da se klao i međusobno uništavao ne ,, u ime nečeg ,,već,, u ime nekoga ,, koji je višestruko ušićario, oprihodovao - Stekao što nikada nije imao ne obazirući se na mase . -45 Njima ostade kampovati pod šatorima, smrzavajući se, štrajkajući, gladujući ; da ponove patnje iz ratnih dana pošasti - svekolike bjede. No, sada da se demokratski izgalame , ispsuju. ali im osta samo ,,da se poklope ušima ,, prihvate nikada osrtvarena obećanja . Od poruke sa mamut transparenta ,,Dole vlada,, čime se diče – osta Vlada gore s udobnim klima uredima, toplim obrokom, regresima, prevozom - čekajući narednu tranšu od MMF-a , kao ukupni dug države, tačnije naroda- narednih generacija .Vlada pohita da im tu u ,,kampu jada i bijede ,, postavi higijenske kabine da mogu pristojno vršiti nuždu ? Ne, nego da onima gore ne smrdi. Drugim, pak - onim s gore , osta : Okupiti se negdje na Palama i zakukati, k'o na parastosu. Hoće li se konačno prisabrati , shvatiti kao u svakom ratnom sukobu – ratnici su gubitnici, a dezerteri profiteri . Zabludjele narodne mase što se , u pravilu solidarišu po nečem , uvijek potaknute s kojakvom medijiskim-poganom manipulacijom o ugroženom statusu ,uvijek su i biti će totalni stvarni gubitnici .Izgubiti će i ono što imaše, a osim iluzija, dobiti neće ništa. To je kockanje u kom se zna tko gubi a tko dobija ....................... Pa narode izvoli ! Kanimo se dilema ; bi li to građanski rat ? Kada se zna da su ga zakuhali i vodili grmalji- papci. Pa otkuda ono ,, građanski ,, ? Tko prvi poče ; jal' onaj DR.- budaletina ili oslobođeni kriminalac na Baščaršijskoj svadbi ? Je li to bitno za goli život vaše djece i djece vaše djece ? Odlučite o njihovoj budućnosti . Ja ih nemam ! Nemam niti kakve budućnosti, nešto što bih očekivao,o čemu snio.Sadašnjost, realno gledajući nije baš bajna,ali ni očajna ako se ne nastavi. Sad , šta je tu je .Tu smo gdje jesmo i budimo svjesni pune odgovornosti ...... I to je to ! Brojnim mladim , ako im ne možeš u tome pomoći , ukaži zbog čega smo u tom gdje smo- što jesmo , tko smo i zašto sve to ? Da zaista ne mora biti kako je. Da može biti itekako bolje. Naravno ako se svojski potrudimo da u sve to proniknemo . Stoga i pišem, ne samo da podsjetim vršnjake na ono što proživjeste, dapače više mladim da čuju kako je bilo, pa da oni o sebi i nadolezećim ostave zapis o svojoj sadašnjosti.Vjerujem-nadam se, svakako dobroj. Usuditi ću se , neskromno je znam , za krajnju poruku. Nikako poduku, jer tako se ne prima. Moja generacija opterećena doživljenim i preživljenim teže to može usvojiiti : Oprostiti spoznati suštinu bitisanja , zaboraviti , rastereti se . Teško je zaista . Ali bar što možemo : Ne prenositi zlo i jad na potomstvo , to je grijeh - haram koji se definitivno ne prašta. Mladim već dobrano u digitalnim sferama , što dobro znaju , poručio bih RESETUJTE ! A mi naša generacija sjetimo se i onoga što nas je okupljalo, spajalo, vezalo kroz igru. Prisjetimo: Krpedžika „na male“ viktorije, čole, žandara-lopova, žmire, zuce, okol lopte svi, neka puca, čigre, puštanje zmajeva, tu spas mene, čora bake, čifteka, pucometa, gambe, tača, mice, čize. Klikera, hulahopa, trule kobile, štrika, škole, između dvije vatre, piljaka, tjeranja felge točka, romobila s kuglagerima, tenka od mosura mamina konca, u pljačku, u parove, ringa-ringa raje, eberečke. Sada mladi to sve klikom mogu upoznati ali ne i doživjeti. A u tome je štos!

16.06.2018.

SAGA O SARAJEVSKOM JEZERU part 2

MALTA na Jezeru , njena zgradica ; tipski - pomalo tirolski objekat. Doskora je bila u Dolac malta i druge . Sve su one uspostavljene pri ulasku K.u.K. Monarhije u Bosnu a s ciljem da seljanu koji ulazi što bi rekli ,,šljegne,, u grad, naplate maltarinu - pristojbinu za ,,uvoz ,, samarice drva ili drugog , čime domaćin natovari kljuse – kao PDV danas. Ali to biješe i crta dokle seljo može prosipati seljakluk - po Božijoj riječi - koliko se tog držao, a odatle po gradu , vladati mu se kako je vladar naredio.To mu dođe pod prismotrom. Olako rušenje svega zatečenog – ovdašnje loše prakse , taj faktor administrativne uljudbe ; Malta plati ceh. Ne osta ni traga baštine reda i adeta . Da bi se što prije zaboravio taj građanski red i otvorio put neredu i svekolikom javašluku , zasigurno je motiv tomu. Pokušavano je sa strane cijenjenog arhitekte , vrsnog znalca ing. Bore Spasojevića i mog osobnog zalaganja - pisanja,,Oslobođenju,, da se Malta malo uredi. Korisno penzionerima da posrču jutarnju mrku, prolistaju đeride, time nešto zaradi da bi se zgrada održavala ,da ,,kustos,, - kafedžija pokaže eksponate iz prakse dokazane ,,administracije na terenu,,. Tu gdje su sada Parađine bila je neka zgrada, zvali je Općina. Grad bi dobio još jedan depadans Muzeja grada - bez nekog velikog ulaganja , ........ samoodrživ , a poželjan. Bila je i ostala kao neizvršena stambena obveza prema tada još živućem maltaru pošt. Miralem-begu Čengiću. Ne samo zakonska, dapače i ljudska prema obitelji koja je i po - 17 ukidanju Malte i umirovljenja najstarijeg maltara u Sarajevu , dobro održavala zgradu. Kazivanje o Malti ispade sasvim ozbiljno.Pa neka bude i do kraja. Naš poštovani susjed Čengić umrije u izgnanstvu u Švedskoj kod kćerke Mulije. Nije dočekao implementiranje ne znam kojeg li Dajtonskog amandmana .Svejedno koji je, vlast ni jedan ne poštuje. Da bar malo relaksiram sadašnjicu - da se opustimo. Elem, Čengići su bili brojna obitelj sa dva sina i dvije kćerke. S njih dvoje starih , šestero je trebalo prehraniti . Domaćica kao i svaka ne radi. Nije važno što se ubi od kućnog posla. Djeca samo odnose , ne unose , a šta bi mogli unijeti ,osim problema ? Pa je kućni saldo stalno u minusu. Treba i mlijeka za četvero djece . Krava je u svakom pogledu skupa - ne ide . No, kod razborita domaćina uvijek ima izlaza. Nabaviše sirotinjsku kravu zvanu ,, koza nostra,,. Stvarno je to zahvalan hajvan ; malo traži, ne treba velika pojata , niti livada , zamjenjuje ispašu brstenjem tuđih grana, lahko se pomuze a mlijeko je najzdravije - ,, bir iladž,, Ali uz kozu dođe i druga polovica kozje zajednice - zvani jarac. A bio je baš pravi. Imao je stalne mušterije na kojim bi gazda ponešto i zaradio . Dobro dođe svaka para, a i jarcu je lijepo. No jarac k'o jarac, onako silan još silnije je smrdio. Kako ga smjestiše u karantin ,mislim, u nekada stražaru tik uz ogradu , moralo se sići s trotoara da bi se taj smrad zaobišao . Nije neka tema , ali bilo je baš tako . Druga dogodovština koju sam itekako upamtio je sljedeća :Stariji sin Vehib zvani Hota... On , ja , a uz nas još neki , te godine , bio sam Vc gimnazije , padosmo ,, k'o s kruške,, iz matematike. Mi se k'o ojađeni i uplašeni, spremali za popravni. K'o učili , a ,,sve u fol,,. Maltarovka onako tiha, brižna ne samo za svoga Vehiba , da od straha ne šene , nego za sve nas ,,jadnike , mučenike,, razbaci hanuma grah, te ono : huknu u šaku bijela graha, spomenu hazreti Fatimu ,vidje neke muške stope - negdje vode, kao u neku golemu kuću, a koraci su baš hairli- pa ce majka da nas ohrabri ; ,, Položiti ćete djeco moja svi. Zaključak nas ljenčina , slaboumnih budućih ,, intelektualaca ,, jednoglasno , bez glasa protiv ili da se netko uzdržao – odlučismo : Kad nam je zagarantovan prolazak, što da se mučimo ? Da skratim ; dođe jesen, kruške zriju, a mi svi padosmo k'o s kruške ! Baš svi – Što li ? Poštovasmo hanumu , nikada ne upitasmo bi li to štos ? A nijedno , več mi ablečine ! PIONIRSKA DOLINA I da jezero nije nestalo , u percepciji Sarajlija, ovaj pojam ne bi bio manje značajan. Posebno za one koji upamtiše prethodnicu, izletište kod Laha. Ne znam zašto , kada su mijenjali i prilagođavali stvarnosti mnoga od imena ulica, trgova, pa i institucija nisu zadržali samo ono : ,,Dolina,, što je najčešće u izgovoru. Ono Pionirska kao sufiks ili ,pak, sintagma, nekako zvuči politički : ,,Pioniri maleni.... ničemo ko' zelena trava...,, A zavlada ,,bijela kuga,, i ovdje , pa se liječnici sve više prekvalificraju od pedijatra na gerijatra . I ne bi nikom na um palo vezati one marame. No, šta je tu je. Da ostavimo sadašnjicu.Tko hoće da zna kako je u Dolini ; bujrum ! Interesantnije je što mnogi ne znaju , nisu se davno rodili , ili skoro pristigoše - isto je. To biješe popularno izletište – imanje , ekonomija nekog Čeha Laha . Kako nije imao muškog naslijednika , imanje i brigu preuze zet neki Josip – Pepi Hrasky i on Čeh. -18 Poznato je da drug Tito nije priznavao nikakav sud osim suda Partije , pa i međunarone sudove i sudišta jednostavno i jednostrano sve što zatreba proglasio je društvenom imovinom koju je ,,društvo,, i koristilo i krčmilo . Ali po onoj možeš kako hoćeš , a i dokle hoćeš , pa presta polstoljetna pljačka privatne imovine . Odluči međunarodno sudište.No, na sreću zbog poslovičnog javašluka imovina u zvaničnim gruntovnicama nije brisana , pa su titulari – sada nasljednici Hraskyja ..... Dakle , tako u Sudu stoji. To imanje je bilo izuzetno uređeno , po zapadnom uzoru. Proteče cijelo stolječe od kada je u svojoj režiji , zasadio drvored kestena. Za goste da mu dolaze po hladovini Pričalo se da je stara majka ,, frau omama ,, prvu kravu, za primjer osoblju, obavezno sama pomuzla . Da je i usred ljetnje pripeke plzensko pivo rashlađivano prirodrnim ledom što su ga na samaricama dopremali seljaci sa vrtača Igmana , a gazda slagao u nekoj vrsti zemunice - ukopane i obzidane jame na kojoj je bilo preko metar busa. Od gospodarskog dijela imanja odvojen je dobar dio za izletnike. To je najčešće bilo u obiteljskom sastavu . Koristili bi neki od brojnih baščenskih stolova sa klupama. Nije bila obaveza korišćenja restoranskih usluga , pa su sami gosti pripremali baš kao na pikniku . No, podosta prihoda gazda je , ipak , imao , unatoč slobodi svakoga gosta. Nije gazda cicija , stoga i posta pravi gazda . Upriličio je gostima korišćenje sandolina zabavnu opremu , koje-kakve ljuljačke i druge rekvizite. Djeca bi jahala ponije . Zanimala se oko brojnih patki i gusana . No, nije bilo zoo vrta - bilo bi to preskupo , samo već spomenute domaće životinje ; pokoji zec, koza, ovca da djeca dožive radost kontakta sa životinjama . Sve biješe po mjeri posjetitelja , pa i ponuda domaćih proizvoda mlijeka , sira , buhtli, krafni, Čeških knedlički, šmarna .... pa , tko voli - nek' izvoli ! Treba spomenuti i prvi električni mlin sa tvornicom makarona, koja je u ratu pravila plosnati , kao snijeg bjel , cvibek - neka vrsta dehitratiziranoga peciva za provijantu švabskim vojnicima .Tako je spravljen da se teško mogao gristi , pa bi porcija trajala. E, oni htjeli poslovati, zarađivati u ratu, jer konačno nisu pripadali naprednim snagama, no nisu računali da je to i teško kolaboraciranje sa okupatorom. Izbjegoše u porušenu Njemačku više iz straha od odmazde okolnih seljana koji su kod Hraskyija propili i pročardali dobre granične parcele . Oni plaćati nisu imali čime , te se zaduživali, parcele gubili. Za povjerovati je da je bilo itekako na štetu ispičutura . Ni Pepijevo poštenje nije bilo na nekom dobrom glasu . No, da nije izbjego , kakve su diskusije na frontovskim masovkama bile , ne bi se izvukao - nipošto . Naravno sva imovina je konfiskovana . Neposredno po završetku rata , polu-završenu dugačku građevinu opremiše za potrebe neke sindikalne škole koja nije dugo radila .Na cijelom prostoru formira se današnji rekreaciono - zabavni park i prozva ,, Pionirskom dolinom,,,sada upravna zgrada JKP ,,Park,, - Sarajevo . Od te škole do danas bio je vrlo omiljen, prebačen, Doklerov ringišpil sa drvenim konjićima i fijakerima . Ta vrteća diližansa imala je elektromotor za obrtanje ali ga nitko nije znao popraviti . Nas trojica dvanaestgodišnjaka bi po uredno naplaćenim kartama , zafurali . I tako po cijeli dan, a najviše nedjeljom kada je bilaternica znala prodati i osam hiljada ulaznica. Radili smo i druge poslove ; bilatera , čistača otpadaka poslije šenluka sugrađana, čuvara, a kasnijezvanih ,, vaspitača ,, - više parkaši. Jer koga bi i kako bi , mi golobradi -19 momčići mogli vaspitati. Aktivne su bile sekcije prirodnjaka, likovna, radio-tehničara ec. U Dolini je embrion Saveza izviđača BiH pokreta skauta Svijeta , kod nas ,,B,, armija. Ne smije se nikako ne spomenuti našeg druga Slavka Butinu vrlo elokventnu osobu ; oličenje dobra. Osnovao je tu organizaciju . Moja generacija s Jezera zahvalna mu je što nas okupi , kad ,,izađosmo,, iz kratkih pantalona da ne pređesmo ogradu bircuza i utopimo se u njegov brlog - kao nove šljokadžije . Samo malom broju vršnjaka to nije inertnosti radi uspjelo pa , nažalost , završiše bijedno po koševskim hendecima . Djelovale su sekcije modelara , prirodnjaka, radiotehnike i drugih interesantnih sadržaja. Ringišpil – nasljednik cirkus placa , bio je preteča brojnih sadržaja ; ljuljački , tobogana, mini željeznice , autodroma , sandolina , mini golfa , te mnogih djeci dragih sprava. Za odraslu populaciju radio je poznati ,, Mendin bar ,, jedno vrijeme kao ,, Mađarski restoran ,, .Tu su počeci svadbi i sličnih prigoda kad je trebalo prostora , a u stanu nema. Tu prvi svadbu svadbovah.Iskusih to i evo me ,,pod prismotrom haman pedesepet sretnih,,. Malo po malo , mic po mic , od prvog mečeta , para vukova postade neka vrsta zoo- vrta dopunjen majmunima , pticama – posebno orlom , brojnim srnama i divokozama pa sa parovima bizona, zebri, lama, dikobraza, naravno lije i još pokoje vrste što se može vidjeti tu , a u ovome gradu. Veliki grad , ako hoćemo da je metropola mora ga imati. Ili je zaista metropola , a to bi htjeli il' .................................... metropola do pola ! Nekadašnja makaronka bila, pa stolarska radiona, te milicijska konjušnica, zimovnik za životinje iz Doline.Skraja pedesetih posta žiteljima Jezera važno mjesto, centar društvenog života , isključivo u organizaciji i režiji tada vrlo aktivne omladine Jezera. U gradu poznate igranke i matineji , u improviziranoj sali. Da spomenem tri Ahmeda : Mirojevića , Bradića i Berbića , te Avdu Poplatu , Šekija Tihića , revnosnih i marljivih omladinaca , a s njima i djevojke Amru Orman i Keku Đonlagić. Zahvaljujući njima , kroz tu salu prodefilovle dobrovoljno pjevali su nam : Zaim, Himzo, Nada, Radmila, Kristić. Svirali Šerbo,Petkovići, Penava,a šale zbijali Rejhan, Rudi, Bogunović,,Hej-džo,,Ivan Gavrilović. Bilo je za omladinu i za odrasle popularnih predavanja .Upamćeni su nastupi vrlo kvalitetnog sadržaja ,,Riječ i zvuk,, Miše Milića u izvedbi supruge mu Sonje i poetskog vokala Zdravka Knezovića. Nastupi književnika – poeta. Dobro pripreman razgovor o tajnovitom džezu. U Sarajevu, pa ni u popularnoj studentskoj ,,Slogi,, do tada još nedoživljeno. Sve ono ne bi niti bilo moguže bez izdašne pomoći našeg Miše - Seljaka koji nam je uspostavio kontakt s Radiom angažiro nužnu radijsku tehniku , a posebno izvođače koji bjehu nekada i nedostupni. Iako nije baš naša generacija,do kraja se angažirao ne štedeči ni trud ni vrijem. Hvala mu ! Zadovoljni prigodnim filmskim projekcijam, jer smo sigurni da je to prvi susret sa filmom naših komšija sa obronaka koja su vodila k Jezeru. Ushićenja na licima nikako nisu mogla biti skrivena . Dolina se u svom okviru , dobro nosila i razvijala , ali , nažalost, nikada nije izašla izvan ograde koja omeđuje imanje Laha . A imala je svojih šansi da se proširi na prostor koji je do rata koristila Milicija za konjicu i dresuru službenih pasa a velikim dijelom i skladište JNA . Kako je sav taj prostor , koji je u Gruntovnici Suda u Sarajevu uknjižen na katoličku Crkvu – dakle preko osamnaest dunuma zemlje. -20 Crkva je bila voljna pomoći , da Grad, uz uvjet konzervacije ili ekshumacije postojećih nazarenskih grobalja, dobije za proširenje Doline . Nesposobna i zbunjena vlast to nije prepoznala , unatoč tome što je nova trasa puta oko Doline za Jagomir bila ucrtana, Milicija se vrati - te priča ................................... o proširenju Doline propade ? Nije iskorišćena niti šansa za proširenje na prostore iznad Doline : Slatinu i Betaniju . Novi tzv. park ,,Betanjia ,, iza Akušerske klinike i Golf poligon zauzeše slobodne prostore, kao da su se sami nudili baš za Dolinu . Valjda što su na brdu Koševo , ironično je da nema regulacionog urbanističkog plana – bezočna je laž . Prema kojem planu je onda navedena zaobilaznica bila isprojektirana ? A što se tiče regulacionog plana za gornje horizonte (prostore) , moglo se , kako uradiše da moćnici , koji sagradiše Golf centar i brojne vile , ozvaniče te svoje nove veleposjede - elitnog gradskog prostora - poput ,,Dedinja,, i njemu sličnih gradskih elitnih separata . Što se tiče upravljanja tim kompleksom Doline dobro sam upoznat ; od prvog stvarno- entuzijaste Slavka Butine, koji je udahnuo smisao pojmu te Doline u Koševskoj dolini, oživio pust prostor, okupljao mladost cijeloga grada, bio pionirom Saveza izviđača BiH ovdje embriona svjetskog pokreta skauta. Nadalje drugarice Zore, te oštrog druga Sime Vučkovića koji je i najdulje a uspješno Dolinom upravljao, ing Slavka Cindrića , Tatjane Mijatović, ing Ljerke Danon . U ratu , naravno, nitko - Dolina je umirala mirno ali ne i tiho . Svi upućeni projektili prelijetali su preko Doline .Unatoč faktu da su obje zaraćene strane na nju motrile, i ne samo motrile -tu se ginulo, izvlačeni ubogaljeni . Usahla je... Zoo- park je izumr'o , životinje uginule. No poslije rata sasvim je uspješno upravljao mladi ing Safet Harbinja koji je imao sjajne planove , ali ga stranačka ujdurma otpuhnu. Dođe ing Osman Delic također agilan i sa vizijom. No Dolina posta igraonicom ne više samo za djecu i rekreaciju. Mogla bi je zvati ,,Stranačka dolina- Centar za relaksaciju i prepucavanje,, No, šalu na stranu . Spomenuti ću uspješan rad poznatog lika iz TV reportaža s radnim mjestom ispred ,,Vječne vatre ,,. Unatoč toj ,,reputaciji,, mora se priznati da je , poslije druga Slavka iz davnjašnjih pedesetih , konkretnije od mirne reintegracije popularni Eso Tajić - uzgred rečeno Sandžo 1/1– sigurno najuspješniji po brizi o Pionirskoj . Upamćeni upravitelj naše Doline vatreni ljubitelj TV kamera , drag djeci i roditeljima , posebno kad njavljuje koju mladunčad načiniše . GAJTAN FABRIKA je sadašnjim generacijama još jedna nepoznanica. Da bi došli do nove fabrike pozamentari – gajtana trebalo je izgraditi bolji put .Novi makadamski put iz grada bio je značaja kao sada VC.Vodio je do objekta Gajtanfabrike - toponim Jagomira. Objekti fabrike ustupljeni su Bolnici za duševne bolesti Jagomir.Pređašnji toponim nestade. Stari put dalje vodi ka Nahorevskim brdima, vodopadu Skakavac - još nepoznanici za selo Nahorevo koje i nije od nekoga značaja – osim što se govorilo , nevrijeme,nedače, grad , snijeg i drugi belaji upravo nam samo otud mogu prispjeti . Jedino je pokojni Jozo Penava s tamburicom pjevao ,, Omilje mi selo Nahorevo ,, .............. Zašto li ? Ublizu , zadnja mala naseobina koja je imala izravnu vezu s Jezerom su kuće Bučevaca. Otuda nam je doticala voda iz Uroševa vrela.Bez ključa na gvozdenoj dršci s kojim se čiča Jovo - legenda iz Tošine posade poštapao i redovno zatezao ili popuštao ventile rezervara - 21 Radava .Taj ozbiljan zadatak povjeren je Bučevcima. Da je to bilo u turskom vaktu bili bi u zvanju ,,vodo-mutevelija,,.To po čiča Jovi, nastavi Bogoljub koji izrodi sa svojom Vidom sinove Mirka, Nešu i Nevenku. U gradu tradicije, tu pozitivne prakse obiteljskog zaduženja odgovorni prekinuše. Mirko se sa svoja dva ptića, po pjesni nazvani Predrag i Nenad dade na unosniji posao sa ,, porodičnim ljubimcima ,,.Od krntije naprave k'o ganc novo auto. U vrijeme , a nije ni kratko trajalo , jadni umobolnici su tu imali azil jer , o nekakvom liječenju tada nije bilo ni riječi , osim luđačke košulje a bogme i batine da se uznemireni ,,urazume,, . Samo je zvana ,, Paprika ,,imala izlaz i okupljala nesmotrene znatiželjnike. Doduše bio je poznati Učo koji je bio bezopasan jer se zadržavao samo na razgovoru, sam sa sobom- od kuće na Jezeru do čaršije retutr. To je samo jedan od uvijek u gradu prisutnih ,, pametno - umnih ,, koji su narodu služili za zabavu . No, niti njihov mentor nadaleko poznati doktor Karabajić nije se dojmio mnogo bolje .Vraćajući se iz bolnice u Koševo gdje je stanovao , imao je običaj čitati neku , sigurno, stručnu knjižurinu. Ne skidajući pogled, svako malo - kad bi udario glavom u kesten drvored, izustio ,,pardon,,. U vrijeme tadašnje govorilo se ,, Il' je lud , il' mu noge smrde ,, U ovom posljednjem ratu tu ulogu imali su Pinjo s bratom Đalom koji je to više glumio krijući pravi status ogrezlog opasnog kriminalca.Ali Pinjo je sve to pokrivao.Kad -kad bi se u emisiji ,,uživo,, zloglasne Srne s Pala javio sa janjećom plećkom da bi u pauzama vučje gozbe otposlao prigovore dole svojim na grah do koga može doći,ako i dođe .Kako se on tamo našao i kako bi se vratio da u grad i ponovo ,,izlagao,, svoju potpuno golu siluetu , pitanje i tada i sada ? Drugi po mjeri pameti ratni jaran bio je uvijek atraktivni Nurija . On se redovno javljao časnoj sestri na stomatologiji da prezalogaji , a zauzvrat poredi zelenilo oko klinike što je obavljao zaista svojski .Valjda mu ostalo iz djetinjstva da se voćke u proljeće okreče , on bi to činio s grmovima pedantno ubijelivši svaku grančicu. Ljudi se čudom čudili, a on to isto upućivao Sarajkama što su se k'o u inat ratu dotjerivale izlazeći k'o lutke na staze spasa s kojih se neke , nažalost , ni ne vratiše. Išlo je tako s Nurijom koji je imao i prevoz na posao s civarama koje su imale i žmigavce, retrovizor i okačenu registracijsku tablicu, cuku špagom privezanog k'o osobni sekuraty . Al' ne bi mu tog kina dosta . Jednoga jutra osvanu park Klinike u perfomansi umal-umnog šereta ,,izložbi,, istrgnutih duplerica nekog,,Plejboja,,. Časnu pozva da otvori taj performans – zgrožena viđenim a ne doživljenim uputi Nuriji : ,, Sadaku traži drugdje ,, ?! Prešao Nurija čizu-crtu pa se preš'o . Bi mu noga ! Polugoli trkač Nurija baci se na kraju rata na ,,Počasni krug Rosi,,. Ispade mirovina RH. Sve do posjete američkog kongresmena Sarajevu.Na upit kakvo je mentalno stanje u gradu taj autoritivno izjavi : Pola je pod PTSP (ludo) , ostali nisu ni svjesni svoga stanja ?! BREKIN POTOK Odmah da rasčistimo taj naziv. Kad si u gruntu i katastru kažu Brekin . Kad si s onim iz toga potoka - oni uporno Blekin ; Sredina je i ovdje tačna. Činjenica zapisana u zvaničnim knjigama , Breka je naziv mahale, kasnije K.O još dok ne bi niti naseljena. Stoga pri kraj džade iz osmanskohg vakta - strmi dio koji se spušta od Brdakčija na Koševo teče i potok - uvijek živ , da bi se ulijevao u Koševski potok. Otud - 22 je jasno i zašto je Brekin potok. No, žitelji nastanjeni tu okolo imaju pravo i na Blekin, samo što se to odnosi na potočić skoro isti, koji se u spomenuti ulijeva oko stotinu metara od zajedničkog utoka u Koševo potok . Taj dio nastambe koja se sada asfaltiranom ulicom uspinje do nekadašnjeg čardaka kule Blekića . A Blekići su bili i sad su neki tu. Priča se - kad bi pjevali da je djelovalo k'o njihovo prezime - kao , blejali ,, su . Nažalost porušiše taj zanimljivi čardak. Familija se udajama i preseljenjem po pozivu Svevišnjeg urijedi, ali ima i tragova -Zijo na primjer. Mina poznata cvjećarka po daidži Handžić Salemu koji joj ostavi imanje, ali i više od toga – svoje veliko znanje. Poznat je i Ferid onima koji su češće zalazili u Pionirsku . Rizvanović Miki – konobar i živahna Meliha koja ode za humoristu Momu , što te preko mikrofona nasmije do suza, ali kada ga sretneš onako mrka, da se prepadneš-do plača.Tu sa Hamdom napravi kuću glavna od najglavnijih ,,bijelih sestara,, ,desna ruka profesora neprimjerenoga imena - dr.Budalice. Ne dao dragi Bog da je ordinirao u Jagomiru – kako bi to bilo ? Da konačno izustim dobra Šaćira . Hvala joj što me k'o ranjena pripazi ljute zime '93. I sada zastakljuje , k'o i otac , mu majstor Keno, Od MeđuBičakčićeg tromeđa - na vrh Breke spustiše se jedni od njih sa Halidom i Hamom često na akšamluku uz svoje harmonike.Kažu zvali ih ,,mišopreziđi,, , kažu - ali ne znaju zašto. Često se s te kose znala sjuriti uvijek nasmijana Lila koja s tim ne prestade dok joj njen Anto, iako katolik, ne preseli na onaj bolji svijet.Sada je tu pogolemo naselje.Ljude ne znam. U blizini uz potok prostirao se povelik kompleks filmskog studija ,,Bosna filma,, u ratu potpuno uništen. No i pored svih minulih nedača, ,Lipov hlad,, ugodan objekat i sada radi . Đokići su tu. Iako im pogančeri 41 .ubiše oca Miloša , posao nastavi udova i sin Zdravko. MIČUKIN GAJ za zainteresirane švalere mjesto poznato kao izvanredan poligon, posebno povoljan za njih , jer su znali staze kojim će neopaženo doći do mirne loge ljubavničke , a mi znali alternativu : kako im prići da nas ne opaze , a biti im što bliže ? Svakako se viđeno ne treba prepričavati . Mogu misliti šta bi druga raja dala da imaju praktičnu obuku ,, kibicma ,, sada kažu - voajeranje ? Njima to - erotika , bi dostupna samo u De Santosovoj ,,Gorkoj riži,, kada Silvana zasuka nogavice,.... I tri puta u kino. Treba spomeniuti da je u tom kraju od davna bio i centar narodne kulture : Sokolana. Tu je mladost upražnjavala ,,fizičke vježbe,, , nećete vjerovati tada i osnovna škola kako smo je kasnije zvali - stara osnovna, sa legendama Velinkom i Ratom Tatalović. Do podne on upravnik, ona učiteljica, a poslije rada,obratno.Ili samo pretpostavljam. Znam ja nas. Na raskrižju i sada je još, ugostiteljski objekat poznati ,,Lipov hlad,,Vlasnika Đokić Miloša koga naslijedi udova , a kasnije sin Zdravko , koliko znam. Likvidiraše ga kao i Savića, oca Slavkova , te Aleksu Čukovića . Sin Miodrag - Gedora u mržnji ogrezao , gadno se osvećivao početkom rata devedesetih . Na duši bi , sigurno , imao još tereta da ga nije, osim mržnje i strasti osvete , pratila zla kob pohlepe i moći , pa od svog najbližeg bi presječen rafalom uzduž i poprijeko . Sigurno ne poradi nacije i vjere , na što se pozivao. Tu živješe većinom Srbi.Njih nekoliko, a i to je za ne zaboraviti i prije ulaska ustaške alaše u Sarajevo, poganim namjerama komšija, kao manjinski, životom platiše upamćenu mržnju. Koliko je oslobođenje '45. smirilo opake strasti, osjetilo se da se grijesi ,nažalost, prenose. No, mora se podvući i neke koji nisu odavali osobe s mržnjom. Posebno pitomog Slavka - 23 Savića, koji ama baš nijednim gestom nije dao ni naslućivati recidive. Osjećao sam to , iako sam dosta kasno doznao da mu je otac likvidiran na samom početku, a brat na kraju rata. Nije mu smetalo i pored tužnih uspomena da druguje s Vehbijom i Franjom prisno da bi ih prozivali kao iz onog filma ,,Tri ratna druga,, .Vehbija s havajkom , moj Franjo s lijepim glasom posebno za tada popularnu ; ,,Mama Huanitu,, Slavek i bez toga , ne odvajajaše se jedan od dugoga i trećeg , nisu razdvajali .Sada aktualno - multi M+S+H . Imali su , a da za to nisu niti znali , jednu ,,trebu,, Arjanu koja ih je pokušala motati oko prsta. Kada skuziše ; Arjani noga - tač što bi Vehbo znao reči -A oni ,,si,, ( Ok !) To je bio zaista svijetal primjer postavljanja, životnog opredjeljenja..... To treba podcrtati. PIKANTERIJE IZ DUŠE – ZA DUŠU Ne znam je li baš sad vrijeme i ovo mjesto u tekstu gdje bi mogao nešto kazati i o ljubavi , našim ljubavima i ovdje zaljubljenima. Ne onoj praktično tretiranoj , prolaznoj djelatnosti , već o pravim primjerima emocija kojih i ovdje , naravno , bi i ostaše upamćene . Svakako biješe u slučaju iskrene veze Kovine Nafke i Vehbije . Oboje zaista lijepi , a u paru i prelijepi . Iako definitivno opredjeljen da je upita : ,,Hočeš li ? ,, vrdo je da mu ostane još nešto vremena da sa prikom Franjom uz havajku provedu još neku veče . Kad to dojadi curi , reče : ,,Uzmi ili odlazi,, . Naravno uzeše se i u sretnom braku i skladu proživiše do kraja njegova življenja , uvijek s njenim ,,Moj Vebo,, . I onda kad ojađena , izgubljena osta sama , pa konama izustiti : ,, Ode moj Vebo, a ne reče da ce..,,Valjda ne zna kako ce sve što je i on radio sada sama obavljati ? Druga isto tako romeovska ljubav zasigurno totalno platonska dogodila se mome bratu Franji koji je koliko znam sedam godina ljubovao . Obitelji se srodile - ali oni raslinuše. Ne znam je li to bila ,,greška u koracima,, mog dragog brata ali znam da je teško patio. Osta upamćena beskrajna ljubav Mare Pejove, koja je čekala svog nezaboravljenog Stevu od 1945. godine do odlaska na bolji svijet u deveto j deceniji . Za nas Mara uvijek dama. Bilo je još tih veza terenskog tipa . Sportski brak Lale Talijine , one ninfe s trambulina i brzonogog lako - atletričara Slavka Burazora , pa uspješan , koliko znam , znanstveni brak starije Kovačke sa Tončijem, te šereta Mike i razigrane uvijek u pokretu , Jagode koju je mogao ubrati samo njen Mile, te s brda Breke Asima i Zlate iz Kovine avlije . Bilo je još tih veza što se otjeloviše u sretnim brakovima , ranije djecom, pa unucima ali i praunucima. Bilo je i kabadahijskih primjera umišljenih mačoa.No, ne bi ih navodio, ne bi niti priznali. Ali tanane veze su postojale, a da se nisu ni primječivale. To je ,ipak, pravo na intimnost. Drago mi je ,ipak, što nisam gej iako nisam to djelom dokazivao . Moje tananosti dugo su sa mnom, u meni. Većinom nisu realizirane,ostaše u sjenci pokušaja i promašaja.A da je bilo, bilo ih je ! Nikada neću zaboraviti kako sam k'o ufol, šetkao ulicom , zviždukom dočaravao tada popularnu Arsenovu ,,Moderato kantabile,, nadajući da me čuje ?! Ali ta vižlica nije. No, znao sam da od toga kao i u drugom slučaju nema ništa. Prepreke - predrasude njihovih ali ne i njihove - nisu se mogle savlađivati bez poslijedica za njih. A ja im to nikako nisam bio kadar učiniti. Posebno u slučaju zubarke - daleko ozbiljnijem – dubljem , jer je bilo baš platonski , čedno. Dotle, da sam se osjećao sretnim kad doznah da se udala za zaista zgodna pristala joj momka . I sad ,,štrecnem,, kada se mimoiđemo,uz samo blag pozdrav. To vrijedi ! Govoriti o ljubavi na mjestu u kojem je i centar novih života – staro porodilište, a kasnije - 24 sasvim savremeno, izgrađeno voljom i odricanjem putem samodoprinosa građana Sarajeva. Tužno je vratiti se netom u prošlost. Taj centar novih života - razoren, žalosno je izgledao. Možda potezom konopca tu rođenih. Bebe ne stavljam u navode. Neka se bebe sami stide ! BOLNICA JEZERO projektanta ing Dušana Smiljanića 1937. Moderno zdanje možda i začetak kasnije dosta oštroga sukoba interesa : s jedne strane zdravstva naspram sporta - tzv. fizičke kulture . Naime , 1947. godine kad Partija odluči da će do sljedeće godine izgraditi neki stadion za pretstojeći fiskulturni slet omladine povodom rođendana Tita , zamisliše da to bude upravo tu - gdje je danas stadion , untoč oštrog protivljenja faktora iz tada Državne bolnice Koševo . Sve sama politička eminencija koju je vlast morala uvažavati , ne samo jer je to za partizane bila priznata ,, poštena inteligencija ,, kako im se Tito znao obraćati , nego i sama vrhuška zdravstvene struke BiH , pa i šire bez koje se ne može. Oštro se suprostaviše gradnji toga zabavnog objekta , dokumentujuci nespojivost sa mirom neophodnom bolnici . Vlast uvaži negodovanje , sazva sastanak s cijelim bolničkim rukovodnom-stručnim timom , sasluša podastrte im argumente , ocjeni primjedbe opravdanim. Na kraju drug Avdo Humo zaključi ,,Da se gradi,, ,pozdravi i ode ! Tako bi prije uspostavljanja samoupravnog sistema.... A kako otpoče – tako i završi ! POLJINE - BARE - dva su povezana prostora s kojim Jezero, na neki način , tangira. Spominjem ih ; primjer su promašene urbanističke politike gradskih vlasti i urbanista. Umjesto sada aktualnih vila i rezidencija na Poljinama - Dedinju Sarajeva , umjesto novog gradskog groblja u Vlakovu do kojeg treba prevaliti ; tur - retur, više od 5o kilometara, umjesto nekog tzv. naselja za porodice boraca što je sve aktualno , ostao je akutni problem ; poslijedica zasigurno mogućih i očekujućih klizišta , djelo koje će , na koncu, narod morati platiti . Osta zagadjena kotlina ; eko - problem koji nam nije trebao - unatoč podacima da su mjerenja i prije rata kada nisu gradjeni stambeni objekti ukazivala na problem mogućeg zagađenja zraka , u očito depresivnoj kotlini , bez mogućnosti prirodnog strujanja zračnih masa . Osta neiskorišćena mogućnost da naši sugrađani svoje bližnje nastave pokopavati u već formiranom gradskom groblju Bare - samo prelaskom ukopavanja na desnu stranu saobraćajnice za Vogošću . Razlozi ,,nadležnih,, političara ali i istaknutih urbanista da je sulud i preskup prijedlog da se put ,, provuče ,, tunelom ispod Kobilje glave prema Vogošći. No, sada ispade definitivno imperativ savremenog rješenja pristupa grada na autoput i gradu s autoputa , upravo taj tunel ?! Ukop Sarajlija bi se nastavio u mnogo narednih stoljeća od Bara, preko Betanije, Slatine, Poljina pa preko brda, do iznad Semizovca .Gdje se djedoše urbanistički eksperti koji su šutnjom pomogli nesagledavanju predloženih rješenja - krijući se iza leđa političara bolje rečeno politikanata.Tko je iz struke sugerirao i upućivao - u pogrešna rješenja uvodio ..................... Pojeo vuk magarca !? BETANIJA toponim po velikom imanju časnih sestara . Ime je biblijskog značenja. Do 1947. godine bi to uzorna poljoprivredna ekonomija.Vodili je Slovenci omanji Franc i robusni Ivan - izuzetno radini ljudi. Uz pomoć časnih sestara, ratarstvo i gajenje goveda doveli su do savršenstva. Poslije mise u omanjoj klosterskoj kapelici , gdje bi s početka -25 proljeća , kada okopni , u pitoresknom ozračju mi , sa roditeljima znali obići nešto od tog dobra. Naravno diveći se svemu, a posebno urednosti i redu , što i nije ovdašnja odlika. Pošto časnim oduzeše imanje , pretvoriše to u Poljoprivredno dobro. Tu smo mi još kao đaci niže gimnazije kao tzv. sezonci, priskrbljavali za džeparac berući jagode po dvanaest sati koliko je trajala ljetna dnevnica. Skupljalo se sijeno i slični poslovi . Kod uprave ing. Peška nije išlo baš dobro, te ga pretvoriše u ogledni rasadnik, učilište za studente fakulteta. Vođenje rasadnika voćarstva povjeriše novom nam komšiji ing. Pravici. Mi ,raja, dobismo nerazdvojne sestre Pravica , Zoru i Mladenku , koje i do dan danas održavaju kulturni rejting naše raje, obaveznim prisustvovanjem na mnogim značajnim kulturnim događajima, gdje ih susrećemo , a to , zaista , nije rijetkost . Neslavno završi taj ugledni voćarski rasadnik, kad upravitelj ing. Pravica ode u penziju. Gledajući stanje ,, naprednog dobra ,, sjetih se prizora prvog viđenja rasnih i krupnih goveda moldavka , merino ovaca , snažnih konja , opasnih tornjaka - sve kontra naše buše, kljuseta za samarice , žgoljavog bravčeta , pothranjenog paščeta . Politikom oduzimanja, partizani oduzeše časnim i to. Prođe dosta vremena da se baš to ,, k'o novo - ponovi,,. Neposredno iznad tog imanja i dan danas je , u dobrom stanju , staro groblje časnih sestara. Preživi tri rata, možda posebno poradi toga što je tu ukopana neka časna Luka , čiji grob od davnina pa i sada pohode vjerujući svih konfesija –moleći u nadi , potvrđujući vjeru, zahvaljujući za slišane molitve u koje itekako iskreno vjeruju . Vjeruju jer se veli da nada posljednja umire ......... Kada nam nada umre , izgubljeni smo , umirući smo. Betanija se završavala s Avdića brdom, zasebnim umal' naseljem Avdića, Čolića , Alića. Kako su susjedi na Kromolju , s kog je počinjalo Koševsko brdo, nastanjeni većinski Srbima, koji su uz nastambe imali svoje pravoslavno seosko prigradsko groblje, i ovi su imali svoje greblje . Prekopaše ga sedamdesetih godina neimari gradnjom novoga Porodilišta. S tog brda bijaše dosta poznate raje, Mešak kog se svaki protivnički igrač bojao da ga bosom nogom ne potkači, a to se doživljavalo kao trauma, Fajko što je ,,rasturao,, u TAS-u, brojni mlađi iz tih obitelji koje su zaista bile i brojne . Pojavi se i Mile Dugonjevac, i drugi koje i ne upamtih - ali bili su . Prema Pionirskoj po strmom sokaku po kojem smo se ,,splazali,, na nekim teškim željeznim , saonicama zvanim tandrvanija sa onim : ,, čuvaj rude ,, - ,, čampraz ,, pa džidžimidžije , ako se usput niz put , ne preturimo. Poredane kuće : Prva s vrha Abida Jaganjca , zidara koji nije prezao da zaštićuje komšije Srbe, veselog Mumina Hačimića sa hanumom tako blaga izraza , pomračenog gospodina Abdulaha Đonlagića. Mudri šumarski ekspert, strog - osoba bez pogovora . Imao naviku akšamluka a to nije opijanje po bircuzima , već doma bez nekog društva.Uz mehku išlo je i malo meze , šta se nađe to se i ubode , prismoči. Nije prezao ni od ,, paščetine ,, pa bi uz bijeli luk narezao i slanine . Nije nemoguće bilo je toga No, njemu se nije moglo suprostaviti . Ali mu hanuma zaprijeti , ako već tako čini ,ne će to držati u kući. Da je ne tjera iz dina. Uvaži on to, ali nastavi i dalje meziti. U kući garant toga nije bilo. Kako to ? Djeci nikako nije čudno što babo ide vani k'o u halu, pa odustaše špijunirati . Kada ujutro trag u snijegu vodi prema košnicama .Jednostavno u praznu košnicu babo deponovao -26 zalihu svoje zabranjene meze, pa unatoč obećanju da ce se držati reda u kući nastavi svoje. Dalje se prostirao predio Slatina , ne baš posebno napučen . Dominiralo je imanje čiča Alekse Čolića koji se na Jezeru mogao pojaviti samo sa starom zapregom, pa od tri iz toga sastava ; starog kljuseta, takve zaprege , Aleksa-starina jedino je starija povjest. Doduše, prosjek je skidao mali Ruždo, Mizin burazer ,,Akica,, tako prozvan po gazdi – nerazdvojni. Akica se nije skidao sa Aleksinih kola. Bio je maskotom - pravio se važan; Ko je k'o on ! Sa Slatine dolazio je u lijepoj čezi, gradski obučen gazda Đorđe Karkelja. Baš je djelovao otmjeno, a i sobom - lijep muškarac.Ne znam da li je to utjecalo kod gospođa na plasman mlijeka što je , k'o usput , raznosio u gradu - ili je on bio takav, i samo to. Tko ce znati ? STADION KOŠEVO prvo je značajno gradsko zdanje koje prethodilo opredjeljenju masovne mobilizacije dobre volje na radnim akcijama na kojoj je počivao sveopći pokret radnog elana naroda . To se nikako ne smije zaboraviti i još većih radnih poduhvata u izgradnji porušene zemlje. Bilo je dovoljno stati pred masu i s parolom podići moral - zatalasati mase , unatoč ratom fizički iznurenih , kada za vrijeme petogodišnjih planova nisi mogao ništa kupiti.Valute nije ni bilo. Živjelo se na potrošačke karte, tačkice pa dobiješ samo šta te sleduje, a to je nedovoljno.Trebalo je razumijevanja pa i odricanja. No, ne treba smesti s uma niti drugu stranu istine. Šuškalo se, jer nije bilo baš otvorenog izjašnjavanja ,da je neko prokletstvo na tome , da stadion nikada u potpunosti neće ni biti završen. Nisu zaboravljali kako je brutalno našem komšiji efendiji Čurčiću oteta kuća-vila, da bi se s gradnjom tog stadiona ćim prije otpočelo. Čovjek izludio – naprosto šenuo. Drugu zamjerku imali su na dobrovoljnost učešća na radnim akcijama , što nama mlađima nije teško padalo, pa smo, koliko smo mogli, pripomagali, bar vodu dodavati. Ali ono što je najteže padalo i zbog čega su potajno izgradnju proklinjali je ono što sam i sam viđao – kako se buldožerima premeću kosti ukopane sirotinje u pravoslavnom groblju za uboge . Zvali groblje sv. Marka – staro groblje. Sa omanjom drvenom kapelicom s čijeg zvonika smo uznemiravali okolne susjede.Mi se ljuljali na konopcima zvonika - pa zvonilo. A šta bi zvono drugo i moglo? Možda stari imaše pavo-do danas se stadion nikad ne završi. Posebno značajni datumi tih silnih izmjena,dogradnji, nadogradnji ,rekonstrukcija samoga stadiona i pratećih sadržaja desiše se pred održavanje ZOI 84, kada je stadion dobio atribut Olimpijski, te 2004. godine u nastojanju da se od UEFA dobije licenca za odigravanje europskih utakmica . Upravo se vrše pripreme za novu rekonstrukciju kako bi stadion bio konačno i završen.Vrijeme će pokazati hoće li biti tako. Nadajmo se demantu ,,kletvi,,. Treba ,naravno,spomenuti imena koja su za stadion Koševo vezana.Prije svega projektanta ing. Anatolija Kirjakova-Rusa, ing. Vasu Todorovića 1947.te ing. Ludimila Alikalfića 1977. Stadion je registriran na 37.500 sjedišta , ali u nekoliko navrata doživio je da se prepuni- udupla broj posjete, a to prije svega prigodom sv. Misa pape Ivana-Pavla II , 1977. i pape Franje 2015. kad je zabilježen rekordni broj 67.000 ljudi .Također je posjeta bila velika u nastupima velikih imena estrade: Bešlića, Čolića, Dine Merlina, Joksimovića i drugih . Prisjetih se jednog od brojnih osobnih mojih razočarenja. Kada se stadion gradio izvikivane -27 su mnoge parole kao : ,, Za koga – za narod ,, ( veliko ,,N,, ) i slične navlakuše . A to se vremenom izmetnu . Osjetih to kada sam pokušao ,,uvući,, se na neku važnu tekmu pa me Aco, komšija, na milicijskom konju natjera u ćošak a tu me dočeka pajdaš mu po uniforni iz pješadijskog sastava toga eskadrona i odalami ,,vaspitnom palicom,, nekoliko puta i bi mi dosta proklamovane ,,masovne fizičke kulture,, . Sada ulaze kao akteri uz neku , doduše skromnu ,,pinku,, nefrustrirani momci koji nikad ne stadoše iza parola. Priča je o tom sportskom centru koji nije bio samo nogometni, više je, naravno, izuzev utakmica , na terenima legendarni Jaša Bakov, pionir lake atletike animirao i spremao na čak i zavidne rezultate mnoge mlade Sarajeva . Jedan koji je pokušao , kako na svoj račun veli ,,bi kratak,, u fudbalu. Nadmašio je sebe i generaciju, tu rođeni Kemo Monteno. Ne podvlačim posebno proširenje tog sportskog centra sa sadržajima ZETRE pišem sve velikim slovima jer je to kovanica od ZElene TRAnsverzale - urbanističkog programa svih sportskih ,rekreativnih i zabavnih sadržaja - kontinuirano od parka kod II gimnazije , parka grobalja, stadiona Koševo, Zetre, DIF-a , Plivačkog bazena , Atletskog poligona , preko Pionirske doline, Filmskog grada, ka Jagomiru ,Radavi , Nahorevskim brdima i Skakavcu. RAJA S BREKE onako sa zaletom jer je Breka, ustvari gornja tada i sada povrh Jezera, tačnije skoro na brdu Grdonj. Trebao im poduži zaustavni hod da se presaberu , narogušeni uzplahireni, kao došli po pobjedu,da nas začas ,,preslušaju,, pa ponovo na Breku, na ručak. Od te raje nekako je otskakao, po izgledu, uredan, začešljan i ljepuškast Kemo Bejdić, ali i Nurko Prohić onako miran donekle povučen – dojmio se obrazovaniji od te brdske raje. Kad-kad upješe ali više puta smo smirili Nailovu raju . Osim njega , sva njegova braća starija i mlađi Oprašići bili su izvrsni nogometaši. Bio jedan od Hajra , zvali ga ,,majmun,,. Ne po izgledu nego po bravurama golmana k'o na lijani... Ahbabluk nikada ne prestade. ENKLAVA BAJRIĆI Uz teniske terene ,,Zetra,, i šehidskog greblja ,,Stadion,, s onom crvenom šljakom zastrt, pomoćni teren, ponešto proširen na skrnavljene parcele groblja Sv.Mihovila. Zbog nemogućnosti ukopa na mjestima izloženim snajperima dan za dan, dženaza po dženaza , mezar po mezar i popuni se do jednog mogućeg slobodnog mjesta. Za život pripravljan ,kao sportski teren, za tešku muku pretvoren u mjesto tuge pregoleme. S gornje strane preko ulice, ponovo aktiviraše napušteno vojno groblje i mezarje skupa. Nosi naziv ,,Lav,,. Po namjeni vojno je, a tako je bilo od početka . Za sve vjere i nevjeru. Naime, za potrebe ukopa poginulih vojnika u Prvom svjetskom ratu, odmah 1914. g. odvojiše tu parcelu u ,,Dolini grobne tišine,, kako su je doslovno nazivali.Tu su uredili po švapski strogo-jednobrazno u otstojanju i po rastojanju ,s imenom, činom,odličjem : Grob do mezara, mezar do groba .Već stoljeće mirno prebivaju pokojnici i rahmetlije zajedno, kako su ratovali, živote gubili po bjelosvjetskim ratištima, od Pjove do Galicije - uvijek za drugoga .Ovdje usahnu naše gore list . Počiva u miru jedinstveno obilježenim imenom, i činom na skromnoj mramornoj ploči i istovjetnim tipskim zaglavljem ovdašnje sedre. Na samom centru tog vojničkog groblja neki zarobljenik , njemački vojnik, iskoristi šansu da glavu spasi , pa se prihvati posla i dugo radeći , da se zaboravi njegov status, sazida onog dominantnog ranjenog poleglog lava .Ovo kazivanje je ,,iz prve ruke,, jer -28 sam ga čuo od školskog kolege Zukija, inače nećaka Hraskya kod koga je bio udomljen taj autor - austrijski zarobljenik. Pri nedavnoj popravci tog ozidanog , pa malerisanog lava napraviše fatalnu grešku, sreća samo bojom.Postament u okeru , a lava 1914.- objeliše ? Tu između grobalja smjestiše se gđa. Lisak udova žandarma , grobar sa Kromolja Neđo sa ženom i sinom inženjerom. Bilo je i drugih susjeda im koje vremenom iz pamćenja isčezoše. Ponaosob, od davnina bi tu porodica zlatara Bajrića - ozbiljna izgleda . Imao je ćerku i tri sina ; Fadila koji je nastavio očevim putem, zlatara Prof. Asima-veterinara i uspješna inžinjera Halida. Kao i stariji im rođak Edo svi su bili vrsni nogometaši, ali je ,čini mi se najveći talenat bio onaj šlang zlatar Fadil .Nesumnjivo talent - ali u vrijeme legendarnog Haseta. Nažalost u isto vrijeme na istom mjestu ne mogu biti dva ista. Niti po fizici , pravilo je. Ipak , Hase je Hase , Hase je jedan ! Pa šta se tu može ? Prvi im susjedi bili su Bradići. Po ocu , izvrsnom mašinbravarom u Remontnom zavodu nastavivši , na neki način tradiciju mašinaca , naravno na višoj razini projektanti i slično. Ahmed bi vrlo aktivan u omladinskoj organizaciji, dok ne kupi ,,Vespu,,- mamac za cure ! KOŠEVSKA RAJA za nas je ustvari predstavljala granicu sa haustorskom rajom , koja nas je, kao mi one preko Malte do Gajtanfabrike, držala za prigradske . Nekako i jesmo bili ni ovamo ni tamo . U stvari , bijasmo i ovamo i tamo . To smo držali kao prednost . Jer oni su mogli od domaćih životinja susresti samo pacove, a mi smo, s našim uzgajali i koze ali nismo slovili kao čobani . Ne bi to ni dozvolili , jer ono - ,, s jezera ,, ima težinu. Redovno na Jezeru su bili : Braća Gagule , Golemac Edo, Brekalovići Ekrem i Enver, oba inžinjra. Gene povukoše od oca im Omera , uvijek na motoru , počesto s onom prikolicom. Tako smo doznali za marke motora : Jawa, Guci, BMV, NSU i još neke koje ne upamtih. Tu su Brave, braća Bukvići, Rade i Mile-doktori, pa Teo i Bruno.Čudno - u groblju, a živi ! Koševo treba reći , prije preuzimanja ovih aktivnosti što sada dominiraju , bilo Sarajlijama dolina spokoja i mira s poredanim grobljima . S početka Staro katoličko i pravoslavno pa u nastavku, s iste strane nova groblja Sv. Josipa za katolkike i Sv. Marka pravoslavne. S te strane zadnje je bilo pravoslavno groblje, mi smo ga zvali Sv. Marka, nazaretsko kao i katolička groblja put Jagomira . Skrnaviše ga brutalno - prekopaše gradnjom stadiona. Sa sjeverne strane, već u Nahorevskoj ulici bila su groblja protestantsko, jevrejsko , vojničko iz Drugog rata, pa opet židovsko, da bi se slijed ,,grobne tišine,, završio grobljem ukopanih vojovnika iz vremena Prvog Velikog rata zvano ,,Lav,, .Naravno treba podvući da je ukop obustavljen 1965.godine, a radi ratnih prilika obnovljen od početka 1992. nadalje. Iz krajnje nužde pomoćni tereni Stadiona pretvoreni su u šehidsko mezarje - potom brzo popunjeni. Normalno je da pokopavanje i groblja prati i klesarska djelatnost .Tu su radili : Čeh Prokeš Vrlec, Todorović, više radnji Šego, još neki ponekad. Sad nema ni traga od klesarija - gdje su vještom rukom vičnih nadaleko poznatih klesara pomno s pijetetom pripremala mjesta -29 vječnog počinka naspram ciglana koje su gradile za ovozemaljski ugođaj..Je li apsurdno ? Malo ih je možda i onih što stanuju u neboderima naselja ,, Park,, koji znaju zašto baš to ime ? Pa da pojasnimo : Upravo na mjestu prvog nebodera pa prema bolnici prostirao se za to vrijeme dobro snabdjeveni rasadnik hortikulture i dendroloških sadnica jedini što se mogao upoređivati sa rasadnikom Državne bolnice . Naravno bolnice , jer je ona bila paviljonskog tipa sa mnoštvom divno uređenih zelenih površina - a švabo koji je to sve i osmislio bio je praktičan, da bolnica ne plaća vanjske usluge - pa zato to ! Franjo Ritiš bi ili opet Čeh, ili nasljednik nekog drugog ,,koferaša,, djeda Franjinog ,Franje koji je imao tu ,,čast,, da svo to imanje prenese u ruke oslobodilaca , mislim negdje 1947. Ostao je da bude upravnikom kao uposlenik kasnije imenovanog JKP ,,Park,,- Sarajevo. Ponovio bih opet onaj atribut apsurd. Nipošto radi slijeda događanja, jer je to u ta vremena bilo to, već što je još jedna djelatnost bila u nekoj koliziji sama sa stvarnošču. Naime, tu se proizvodilo cvijeće ne samo za potrebe doline grobne tišine već i za svadbene, bidermajere ili poklone majkama novorođenih beba i postarijih beba kojima su se frajeri džentlemenski dodvoravali. E sve skupa suprostavljeno : prostor rađanja , zabave, relaksacije i sporta - s jedne strane, naspram ,,doline grobne tišine,, a između toga i življenja žitelja.. Nije li ,zaista, apsurd ? SLALOM STAZA - JEZERSKA samo ova ne s nekim strmoglavim spustom kao na Jahorini. Čak je imala samo uspon koji je počinjao na nadmorskoj visin i glavne ulice nekada Ćemal-bega, te Aleksandrove, pa moram reći i Pavelića , a od tad do danas ulice Maršala Tita - sada više Titine. Mijenjala se kako se smjenjivaše, osim ovog zadenjeg puta. S tih pozicija startovale su šljokađije zvani još : Mazije, cugeri, ispičuture, u dnevnom ,,čokalj slalomu ,, nikada k'o akšamlije . Akšamluk je bolje upriličiti doma , onako serbez na minderu ili u hladovini bašče. Bijahu tu restorani , krčme, kavane, birtije, birćuzi , pajzlovi ti sumnjivog statusa.Svi odreda s nižom pristupačnom cijenom pića, s mrvu meze. Da pobrojim : ,,Teslić,,od Muše Naipovića u Radićevoj br.17 ,,ORVI,, formiraše je ratni vojni invalidi na mjestu gdje bi ,,Parkuša,, ,,Kasina,, birokratska jazbina u Titovoj preko puta Velikog parka .Uvjek sa zastorima u visini do glave, tako dopola skrivenog gosta, bar donekle zaštiti ,,kućne posjete,, u porodici zaduženog da kući privede babu il' oca. Počesto su rezigniranog gosta ,,pri piću,, po KZ 34 zbog verbalnog delikta ,,genteri,, uvijek da najbrže ispune kvotu ,,šmekanja,, i.... ,,Triglav,, kafane Esada Zeca kod Crvenog križa, uglednog restorana ,,Kvarner,, jedne od u gradu najpoznatijih. Kavane - restoracije ,,Volga,, na prostoru ugla Titove i ulice Dereboj, kasnije Fra. Jukica od 1927.- 27. godina , a sada D.Ozme.Bila je vlasništvo braće Muzur. Radila od kraja Prvog velikog do početka Drugog svjetskog rata . Oficiri vermahta u ,,Volgu,, ne bi nipošto zagazili . Objekat je bio na izuzetnom glasu. Najava posjete išla je po dva telefona registrirana pod br. 30-32 i 35-19. Tu je Tin Ujević pio smišljajući stihove, uživao u orjentalnom plesu zamamnih jermenki. Potom ,,Kod Matića,, na Marindvoru ,,Tilava,, blizu tramvajske remize, pobliže vis 'a vis preko puta sada zgrade Skupštine BiH - poznato kao Šuhrina prijavnica (u toku dana) jer je od sutona ordinirala u nekom tenku Velike kasarne, kao i žestoke kavane ,,Dubravka,, nadomak Marindvorske crkve.S tih destinacija bi startali naše mazije , na put od posla do ,,zadnje kapi brlje,,.Vrebala su ih brojna iskušenja od kojih nisu zazirali- kako kog dana. -3O Prostran i uvijek dubke pun restoran ,,Plitvice,, koji je nešto prije prošlog rata prešao u trgovinsku branšu – solidnu samoposlugu.Tu večer nije mogla proći bez žestoke tuče, koju su najčešće zakuhavali brača Risto i Mišo od Mičuka. Uz potok u postojećoj zgradi Radničkog doma krčmario je neki Josip Šlezinger.Na Čekaluši su svraćali u ,,Leotar,, Pere Buđena, neke vrste zavičajnog svratišta Trebinjaca sa pet stolova i rešoem na kom je gazda, jedini konobar spravljao kafu. Na uglu Bolničke na br.1 bio bircug Omera Hadžiahmića. Prije njega u ulici Koševu 2 - lokal Danice Sušić . U Skerlića br.2 ,,Kućica,, povremeno otvorena .U ulici Kralja Tomislava na br. 3 Ismet Hadžibegić. Na tu ulicu nakačili su se, po brojevima ; 13 Mustafe Šebić, na br. 16 Risto Radovanović, 20 Avdo Kustić , 30 Avdo Saračević, 32 Ilija Pažin ,,Kod Maslača,, - 36 Ruža (?) . Posebno je mjesto tipskog K.u.K. ugostiteljskog objekta - Kavana u Kr.Tomislava 2 koju je vodila obitelj Bravo . Takvi rustikalni, pristojno građeni, kao pomalo alpski objekti sa ustakljenim ljetnim baščama, pod bagremima bili su na svim periferijama; Koševskom brdu, Sedreniku, Dolac Malti, nadalje u Nahorevskoj ulici br.2 bijaše malo čudno svratište Paule Trišić, pa zatim Todorova birtija na ulazu u kupalište zbog koga Makso Milišić nikada nije uspio obnoviti rad prijeratnog poznatog izletišta-bosanske prigradske kavane,,Kod dva jarana,, , ,,NDH,, , ,,Cum zwei kameraden,, Tako se tada moralo. Ugodna bašča, separei , ljuljačke za djecu .Osta na tavanu inventar sa zidnim natpisima : ,,Čast svakome-veresije nikome,, , drugi ,, Ako si zadovoljan kaži svima – ako nisi kaži samo Maksi,,. Makso po vokaciji ugostitelj,takav servilan je zaista bio.No, izvan ugostiteljstva bio je nabusit-pravi ters.To je pogodno za njegovo eleminiranje od tamo gdje mu je mjesto . Nije imao nikakve šanse da po ratu obnovi rad – to bi značilo kraj Tošine ugostiteljske ujdurme , po paroli ,,Tih , miran i pomalo krvoločan , odan piću i Narodnom Frontu ,, žestoko i svojski podržane od fronta i partije ?! Tu negdje naši istrajni slalomaši - cugaši ulaze u finiš cuge.... Malo koji u spravnom stavu.

14.06.2018.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

Svim muslimanima, a posebno RAJI s JEZERA Od srca žele Anto i Rija Vrankić.

14.06.2018.

SAGA O SARAJEVSKOM JEZERU

,,Što nije zapisano - nije ni zapamćeno , Što nije zapamćeno – kao da nije ni bilo ,, DRAGI MOJI , ne mogu se baš doslovno poslužiti toplim pozdravom s kojim nam se ratnih devedesetih obraćao predivan glas sa radija otopljavajući nam hladne zimske noći, mrzle postelje.Taj glas sa radija vraćao nam je nadu, jer vjeru smo, nažalost, sami odbacivali. Ali koliko to priznali ili ne , strah uđe u kosti, pa više nisi onako samouvjeren , osoran ! Ovo što činim , što je upravo predamnom , volio bih da što prije bude pred Vama. Veliko je zadovoljstvo moći s nekim podijeliti ono što imaš - ako baš nisi totalni egocentrik. No, s takvim ne tangiram, niti bi im se ikada obratio. Daleko im kuća ! Ali ono što činim je iz želje da sugrađanima ,bilo gdje se rodiše, ili otkuda dođoše, ponudim što mi je znano. Priču o Jezeru neću skraćivati. Dapače, pokušati ću, što iz osobnog zapamćenja, doživljavanja , nešto iz priča kojim je vjerovati, ali i ponešto iz negdje već zapisanog, predočiti što više meni dostupnih fakata . Sloviti će kao traktat - po načinu izričaja. Po formi može biti kao neka trilogija : prostora , vremena i događanja, sa akterima - po temi toponima što ih povezuje. No, sva ova obrazloženja nisu niti nužna - nije književni uradak.Pišem ; Što nije zapisano,nije ni upamćeno, što nije upamćeno kao da nije bilo. Za mene ,,Jezero,, nije samo toponim već centrum oko kog' se vrti svemir, kvart u kom' život spoznah, grad u kojem se rodih, država BiH kojoj pripadam. Al' više bih volio da nije soc.kovanica, već da nosi ime ,,Herceg Bosna,, po prioritetu prostora čije gene baštinim - mada Erama svašta prišivaju. Neka, jer narod veli da se iza dobrih konja prašina diže. Centar je centrova svakojakih planetarnih događanja. Ovdje se uvijek treslo i na ovo svaki jad istresao, pa zašto ne bi slovio kao epicentar. Možda se dokuči da se ovdje desi,,Veliki prasak,,.Sve su prilike da nismo od jučer, I po Stvoriteljevu djelu stvaranja Svijeta obzirom da Goražde, nije daleko , a oni pariraju ing. Semiru, što prekopava brda nalik na piramide Sunca i Mjeseca za kojeg bi neki da nije baš pun-nego više k'o polumjesec, star preko deset milenija . A šta je to, kada je znano da njihove cure , uprav genetski – ,, daju za jabuku,, znači : Bješe tu Eden , raj , džennet - kako god hoćete ! No, šalu kraju. Ozbiljno mislim, tvrdeći da je ovo centar svijeta. Ali ne kao u Šaminom gaju, put Kiseljaka,gdje uspostaviše geografski centar Juge, po parametrima geografskih širina i dužina , Griniča - sasvim naučno . Nesta Juge ; pa gdje se djenu taj centar ? Moje određenje ne definira znanost već osjećaj pripadnosti, kroz čiji centar ne prolaze granice, nego stožer ljubavi . Možda će i ovo jednoga dana , nažalost , sloviti kao eks ? Stoga ovo činim da netko ovako nastavi, ostavi to nadolazećim, naravno, ako budu željeli. Kazivanje će biti po toponimu Jezero koji osta ovdje ovjekovječen na dva mjesta : naselju Jezero pri kraju Koševske doline i jednoj kraćoj ulici s početka Koševa, koja nastade po reguliranju potoka 1947. godine s čime dobismo suvremen gradski put - bulevar, prvo nazvan Moskovska , a preimonovan poslije Inforbiroa . Pokušao je ovdašnji KP čelnik naturiti svoje ime , a dva ,,Stara,, još za života , ne mogu dobiti svoje ulice. CK odluči koji je stariji, a koji da se briše. Kompromis, osta ime, a promjeniše na Đaković. Podosta je toga o ,,centru cetrova,, moga života. Da bude što iscrpnije, a da Vas previše umorim , ipak, moram ponešto dodati , što je, po mom mišljenju, za ovo vezano i bitno. KOŠEVO je bitan pojam.Toponim za značajan kvart grada.Sa obronaka Zvijezda planine puhao je brz vjetar košava donoseći gradu baš tim koridorom svjež zrak – sloveći kao pluća grada . Sada kad ,,pameću,, vlasti , a bome i urbanista , nesklonih petljati se u svoj posao , izgradnjom nebodera : od naselja u samom podnožju brda Grdonj baš uz sam potok , u četiri čuda od nebodera naselja Koševo II , pa i onih u naselju ,,Park,, kao zračne brane, definitivno zaustaviše košavu, ,,uvukoše,, trajni i nerješiv smog. Nije pogano predložiti, da se posthumno, zabije glogov kolac na grobove tih ,,velikana,, pandam u životu primljenih svekolikih nagrada za ,,životno djelo,, i odlikuju lentom npr. ,,Savojski,, - Oni što povlače takve poteze , priupitali bi se , kad odlučuju - šta to čine ? Toliko o predjelu zvanom Koševo . ............................................... No , Koševo ima i Koševski potok . koji presjeca tu usku dolinu smještenu u podnožju Huma , Grdonja i Nahorevskih brda teče , prihvatajući : Lučicu, Nahorevski potok , Grončevicu i Brekin potok, tokom od oko dva kilometra ; otvrorenim tokom do ulaza u Pionirsku dolinu i od Alipašine džamije, veselo , a mutno, ulijevajući se u još mutiju , ipak , našu Miljacku – naš ,, Rio šeher ,, sa prosječnom dubinom čak od pola metra . Kako navedoh dio toka potok teče , oko dva kilometra otvrorenim tokom do ulaza u Pionirsku dolinu i od Alipašine džamije, veselo , a mutno, uljevajuci se u još mutiju , ipak , našu Miljacku – naš ,, Rio šeher ,, sa prosječnom dubinom čak od pola metra . Kako navedoh dio toka potoka se i ne vidi , niti čuje . Doduše tu i ne smrdi. Prvo ga 1948. godine nadsvodiše izgradnjom novog i prvog gradskog bulevara , imena Moskovska, pa Đure Pucara , pa Đure Đakovića, a sada Ali-paše. Neposredno prije toga pokriše ga. Sada ukročeno teče ispod stadiona u smjeru zapad – istok ; ne obrnuto, jer bi morao uzgor , a voda neće tako.Pred minuli rat dio potoka od stadiona do Pionirske pokriše, radi Atletskog poligona. Na gornjem toku još za vakta Isa-bega Ishakovića mljeli su mlini-vodenice. Posljednji bi Avdića mlin u Jagomiru - upamćen po jurjevskoj omahi .Ta zdrava koševska dolina bila je, uz ponudu sa Sarajevskog polja , snabdjevač grada povrćem ........ I bi im dosta ! Zaista rijetko se spominje ,,Tornik,,niz nastambi sa trgovištem ,,Utornikom,, baš na ušću u Miljacku.Tu je kasnije radila čuvena kavana ,,Volga,, stjecište boema i dendija,mjesto gdje se moglo uživati uz kapelu i ples Anadolki. Ni legenda - poeta Tin Ujević ,,Volgu,, nije zaobilazio – dapače . Mlađi naraštaji ,ipak, bi mogli znati zašto se novo naselje zove ,,Ciglane,,.To je još svježe, ali iz prošlosti je. Znano je da upravo tu uz Koševski potok, na desnoj obali otpoče s radom ciglarska industrija. Ciglama sa oznakom M.B. i crijepom, izgradiše i pokriše brojne javne i stambene zgrade, stilova srednjoeuropske arhitekture K.K. Monarhije . Ciglari su bili Martin Braun , pridošlica - Ausrijanac i Merhemići . Kad se prisjetih kako je , skoro donedavno - k'o da jučer bi , stršila , po iskopu gline, ogoljela padina Gorice.To depresivno sivilo arhitekta Namik Muftić je vrlo uspješno riješio i gradu podario kaskadnu fasadu,,niz brdo,,.Kako je stanarima ne znam . Ali Grad tim dobi mnogo. ................................................................... E , jel' dosta o Koševu i košavi ? Sarajevo je podakeko od mora, nema neku ozbiljnu rijeku,ali je imalo izuzetno kupalište. J E Z E R O Toponim,,Jezero,, ostade ovdje ovjekovječen. Baviti ćemo se značajnijim što ostade za prostor s kojim se završava naša dolina Koševo. Novorođene i novopridošle generacije Sarajlija možda i ne znaju što li na trolejbusu stoji ,,Linija 2 Otoka-Jezero,, Redovno se posjećuje bolnica Jezero.Poneki s ponosom će reći rodili se na Jezeru - kao nepobitno : Sarajlija . Možda ima nekih koji se kad'li upitaju: Šta to i radi čega to Jezero ? A u tome svojim građanima neko treba pripomoći, bar oni koji o tome ponešto znaju : Da se - zapiše - pročita - spozna ; da se ne zaboravi. Priču o Jezeru neću skraćivati. Dapače, pokušati ću što iz osobnog zapamćenja , življenja, ponešto iz priča kojima je vjerovati, ali ponešto iz negdje zapisanog, te fakte podastrijeti. -4 Ova priča, bez priče o njenom glavnom protagonisti nije moguća . Riječ je o uglednom ovdašnjem advokatu pok. dr Mihajlu -Miši Semjanu. Bi vrlo uspješan i smion advokat, o čemu govore imena osoba koje je uspješno zastupao pred raznim sudovima. Također je bio zastupnik čuvene Češke firme ,,Bata ,,To je donijelo, osim afirmacije, titule doktora pravnih nauka - od 1914. godine koju je priskrbio poslije studija prava na Praškom univerzitetu i solidnu zaradu koju je uložio, prvo u lijepu kuću sa još ljepšim vrtom nekada poznatu kao ,,Semjanova vila,, u centru grada nadomak ,,Sloge,, a sada znane kao Centrala SDA . Ne samo zarad altruističkih poriva , ovaj uspješni advokat vidio je šansu da od svoga kapitala provede, za to vrijeme sigurno, smionu ideju gradskog otvorenog kupališta . Naravno za osvježenje građana u ljetnim sarajevskim pripekama. I dictum - factum i biti ce jezero ! I vidjesmo ; i bi Jezero !!! Advokat se dade na posao, prije svega obilazeći slična rješenja u Europi. Znalac, široko obrazovani gospodin, vodio se logikom ; Već viđeno - a valja, kako bi se sada kazalo, implementiraj . I to je to ! A tako i bi ! Ljeta gospodnjeg 1932. godine započe s radom. Odmah potom izgradiše betonsku branu široku koliko je iznosio raspon obala, tik uz imanje efendije Čurčića koji je tu uz potok imao lijepu vilu. Sada je to otprike negdje na granici sjeverne strane stadiona Koševo. Betonska brana je djelovala impozantno Sa vlasnikom remontne fabrike avionskih motora ,AVIA,na Grbavici, kasnije ,,Strojorad,, (zamislite Sarajevo tridesetih) inženjerom Brankom Ečimovićem napraviše tri obustavno prelijevne klapne . Mašinska perfekcija koja nikad nije zatajila .Tu je jezero dosizalo dubinu od 3 m, pa je bilo pravo mjesto da se montira trambulin - skakalište sa pet visina, od ,,prvog,, za ziheraše, do ,,petog,, Za skok s te visine je trebala izuzetna kuraž Nije bilo puno takovih , pa je skok ,,s petog,, bio događaj ; od onog huka do aplauza. Treba reći da su djevojke u skokovima ,, s petog ,, bile brojnije, i da su džentlmeni velikodušno i rado puštali prednost damama . Nije ni čudo kada se sjetim prekrasnih prizora pošto se Nurka , Lala , ili Peša vinu sa visine, a tajnovito isčeznu u dubinama jezera uz obvezan pljesak kupača - kada elegantno izrone k'o Afroditine ninfe. A sada ponešto o tom izuzetnom objektu - blizu srcima Sarajlija - k'o drugi im dom. Dakle, bazen se prostirao od mosta na potoku Koševo kod ulaza u Pionirsku dolinu, gdje je sagrađen uredan pritočni potok sa obustavom kojom se regulirao pritok , a obvezno zatvaro u slučaju buica i zamućenja planinskog potoka.Voda je tako čista , tekla do dva mehanička filtera-taložnjaka, prvo grubo, a potom fino bistrenje pa, s obzirom da je pad, razlika u visini , bila preko dva metra , niz kaldrmisani slap žuborila i činila ugođaj gostima restorana na kom je pisalo ,onako po stranski : ,,Restouracija,, . Tu se moglo solidno ručati . Posebno su bili ugođaji u kasnim večernjim satima na akšamlucima počesto i uz živu muziku za slušanje , a bilo je i dosta zaljubljenika u ples - ,,tac,, Nizvodno na desnoj obali bio je zasad joha koje su, uz vodu, brzo rasle i vrlo brzo posjetiteljima pružile odmor u dubokoj hladovini - onim što sunce vole s distance. Ukupna površina bazena prelazila je 5.ooo m2. Sa prosječnom dubinom od 2 m činila je oko 1o.ooo kubnih metara zapremine. Na samom početku dubina ,,plićaka,, kako smo ga zvali , radi sigurnosti mališana , bila je do pola metra. Dno bazena i obale dokle je sezao vodostaj opločane su kamenom, a preostala kosina zatravnjena. Da bi se ušlo u bazen - 5 moralo se s korak dva zagaziti na plitku rigolu s vodom i koliko toliko saprati noge. Poseban ugođaj imao bi se ležeći na toj travi koja je zamjenjivala žal i pržinu. Dugo mi je trebalo da saznam da su odmah po uređenju kompleksa iznašli sjeme neke vrlo niske vrste kamilice.Polegla pa je nije trebalo kositi.Izuzetno otporna na sve i svašta, a blago opojno mirisala kao svaka kamilica. Dovoljno je prostrijeti peškir, k'o na pravoj plaži, opustiti se -utoniti u sanjarenje iz kog bi se teško vraćalo,dok sunce ne zađe, kad se moralo doma u sparinu. Rječju nezaboravno ! Pobrinuše se i za ostale potrebe. Izgrađen je porostor za čuvanje garderobe ; za one koji to mogu u zasebnim kabinama cjelodnevno zakupljenim, a za kokuze u skupnim garderoberima budzašto - baška muške a pobaška za ženskinje. Kod samoga ulaza nalazila se kantina gdje se moglo kupiti nešto za prezalogajiti , onako ,,s nogu,, popiti osvježavajuće piće, tada poznati šabeso bozu. Uvijek je ,,ordinirao,, šok sa kolicima sladoleda u kornetu. Bilo je i piva, sarajevsko jal' banjalučko , ponekada i tuzlansko . No, obvezno se komentiralo – stariji prisjećali onog ,,pravog,, zvali ga plzlensko - češko . Mala raja je imala resor ponude voća u sepetičima, uglavnom opljačkanog po komšijskim baščama , pa cijena bi ,,si,, / ok ! /. Za besplatan ulaz i kupanje, mala raja bi zorom, po grupama, marljivo kupila otpadke. Kuriozitet je što je u krugu kupališta ordinirala i medicinska ekipa , najmanje liječnik. U krugu je bila i omanja kuća gdje je živio čika Mato. Brino je brigu za kompleks i u vansezoni. Njegve kćerke Paula i Adela bile su dobar vokalni duet dalmatinskog štima. A tko su posjetitelji i korisnici ovog kupališta ? Hiljade mlađih , ali i srednjovječnih osoba, počesto cijele obitelji, hrlili bi, ne samo nedjeljom, nego i svakog sunčanog dana.Doduše rijetko su zalazila raja kojim je Benbaša, Dariva, Jalija, Sastavci, Željeznica Ilidžanska topla vrela bile bliže . Posebno kad se uzme u obzior, da Ljubo Kojo još nije s europskog otpada namakao one vašingtonce i dvoetažne londonere, te je trebalo koristi bliže ,,kupališne destinacije,,. Išlo se ljeti boso, pa je teško tabanati makadamom. Žamor i graja dopirali bi do obližnjih naselja . Skoro da je bilo nezamislivo ljeto bez tog ,,ugođaja,, Ako ga nije, znači nema ni ljeta, niti ljetine ; desi se neželjen usud. Kako biješe vrijeme općeg fiskulturnog pokreta masovke - bavljenje tim aktivnostima naprosto bješe kultno. Osim kojekakvih natjecaja , od ping-ponga, odbojke , nogometa ,,na male,, posebno pažnju izazivali bi tzv. bilderi koji su se doslovno šepurili . Miro Obučina , Zvonko 1.i 2. , braća Laban i još poneki izazivali su kod cura uzdahe, ali ih nije bilo među užadima na improvizovanom bokserskom ringu. Zli jezici , naravno žgolje, pronesoše haber da su oni na ljubavnom planu ,,nikakvi, ,Kolko im uopce vremena osta od mazohističkog oblikovanja svoga tjela za ,,suprotne,, nisu imali vremena. Štos upali . To su fakta vezana za kupalište ,,JEZERO,, na Koševu - u Sareajevu . Lijepa priča bi prekinuta , reklo bi se naprasno i ne baš po želji razboritih . Doduše u ime njih drugi bez senzibiliteta za takovo što , ali s neograničenom moći, odlučiše, pandam kupalištu Jezero izgraditi bazen na Bentbaši.Kao, razlog je u problemu vode iz potoka Koševo koje jeste zagađeno izlivima fekalija iz kuća divlje - bespravne gradnje. No, kaptažom tog potoka izvan zone ,, divljaka ,, pa cijevovodima položenim po tlu da se voda ugrije i tako čista , dapače i temperirana dovede do dva filtera , pa narode kupaj se , uživaj. Teško je bilo naci zamjenu kupalištu Jezero, s obzirom na blizinu centra, prilaz hladom -6 koševskog drvoreda kestena, položaja i insolacije -lokaliteta u suncu od jutra do sutona. Prostor koji ničim nije ugrožavao niti bi remetio ambicije i trend izgradnje drugih objekata , kao stadiona Koševo, DIP-a , zatvorenog bazen, atletskog poligona- u skladu sa zamisli da dolina Koševa za grad bude zelena transferzala ZETRA – prozor otvoren prilivu svježeg zraka preduvjeta spriječavanja kotline smoga, što je , očito nepopavljivo. Sve je u životu vezano za čovjeka ! Eto u Sarajevo, sticajem okolnosti dođe ,,trbuhom za kruhom,, čovjek, a kako i nije moralo biti . Postiže karijeru , ugled. Ali učini za grad što je gradu nedostajalo .Proživi sa brojnom obitelji , sa sedmero djece , odživi tu do 1962 . godine. Iako je je imao na sve strane mogućnost otići ; po krvi svojoj i supruge. Biješe slijednikom bogate Sarajevske trgovačke obitelji Mihajlović, te obitelji Šnajder Bohač.Veza sa Pragom, Osijekom, Zagrebom , Beogradom , navodeći samo neke od destinacija dokle je dopirao njegov pragmatični , svestrano orijentirani duh, ali i stručni ugled doktora pravnih znanosti od davnašnje 1914. godine u Pragu . Tada je na ovim prostorima nepismenost pučanstva bila de facto ,, stanje tadašnje ,,.I sada ta obitelj u ovom gradu , dapače na samom Jezeru ima traga. Najstarija mu ćerka Nevenka, iako udata, oslovljavana je kao gospođa Semjan .Tim se , posebno , ponosi njena kći Seka, unuka dr.Miše ,uvijek spremna da u bolnici,gdje bi zadužena kao hematolog u vrijeme ratnih trauma , bude blizu svakom kome je pomoć trebala , posebice našoj raji . Po smjeni ostajala bi uz krevet da bi bar blagom pričom i pažnjom , ali počesto i nekom tabletom, gazom ili zavojem , rada unesrećenom pripomoći . Uprvo to sam i doživio. I sada su razigrane doktorove praunuke, susjedi - komšije sa Jezera vrlo rado ih susreću. Osim gospođe Nevenke i njenih, u Sarajevu su živjeli,ili pak žive neki od sinova inžinjera, Vladimir i Branimir,kao i kći Mira sa gospodinom Petrovićem 55 godina sretnog braka. Da rezimiram: Dr.Mišo što je kao advokat stekao, podosta uloži .Tom investicijom nije se baš obogatio . Na kraju ,, Jezero ,, mu oduzeše . Grad, čiji su građani tu vladali - jeste. Naravno da bi , zasigurno, bar sjećanje bila satisfakcija . Nije sve u parama . E, nećeš ! Kojo i ,,odgovorni,, gradski faktori ,nažalost, nisu to skontali. Podržani samoupravljačkom šutnjom ,,samoupravno,, odlučiše da se kupalište ,,Jezero,, naprosto definitivno zatrpa ?! Došljak sagradi, Sarajlija sa Babića bašče zatrpa. Kad goljo dohvati vlast- babi ode glava. Bi još toga što se nije smjelo desiti.Osta gorak okus. No, o ukusima se ne raspravlja ! JEZERO periferija Sarajeva, poslije onoga rata ,doživjelo je preobrazbu od prigradskog načina življenja sve više kao prevalentno gradsko naselje . Male obiteljske nastambe sa baščama prepustiše novim naseljima višespratne gradnje koja se dobro uklapala u predašnji ambijent , sve dok ne izgradiše četiri nebodera, koji se doimaju tumorozno, ali je to trebalo za potrebe JNA ?! - pa prođe. Time zatvoriše prozore grada – dotoka svježeg zraka s Nahorevskih brda . Omanja naselja specifična po nečem slovila su kao urbane cjeline ali i integralni dio grada.Prva dogradnja bješe s naseljemTvornice duhana. Izgradiše prilične ranijem ambijentu, omanje stambene zgrade u koje su preselili ruševince sa lokacije nove duvanjare.Uselili su i svoje radnike prispjele na listama dodijele stanova u firmi. Tako dobismo dosta novih sususjeda - komšija i za - nas mlade raje. Dođoše nam : Turkovići - Nasufovi i Rasimovi .Ormani, majstor Mehaga sa svojim sinovima , vižlastom -7 simpatičnom Amrom koja se zudušno uključi da pomogne u tada uspješnom radu novoosno- vane Omladinske organizacije . Biješe tu igranki , matinea , filmskih predstava koje su neki susjedi s okolnih padina prvi puta doživili . Zapjevaše nam : Zaim , Himzo , Kristić Jozo, Zehra i mnogi da ih ne navodim ; Doslovno sve zvijezde narodne muzike, humoristi i animatori i voditelji Radio Sarajeva. Sve to kao dobrovoljni prilog bez ikvih naknada. Naravno uz zdušnu pomoć u pogledu radio tehnike i veze na Radiju našeg ,, Miše Seljaka,, U tom naselju nađe se i uvijek vedra i susretljiva kona Hajra Kulhavi, sestre Mara i Ana, nasmješeni Zijo sa Zdenkom, uvijek radeći oko kuće, iako im nije u vlasništvu ,doskora živući penzioner Asim Čerkez sa sinom Fakom, braća Đemo i Kemo i Zepa , te upamćena ,, vesela udovica,uvijek šira neg' viša ,majstor Hamdo upamćen s instalaterskom torbom i svojom Samkom,u podrumu svakom bio kum Pero-željezničar i gos.Boža.Dujso Muhamed, Mićo,glumio mangupa, Bajrić sa Senom ,odnedavna Zulum Mirso.Tko bi sve popamtio ? Ne sjecam se pouzdano je li se prije Bolnica Jezero izgradila, a kasnije nadzidala tzv bolničku zelenu zgradu gdje useliše poznate i priznate ličnosti medicine : Dr.Milojković s lijepom suprugom, on faca, te dr.Zazula poznati pedijatar zeznutog pogleda,dr.Đokić razgovorljiva ljudina, sestra Marija i Risto legenda od Mičuka. Vremenom nestaše, ali osta sestra Bosa – babica dugo sa starom majkom što je uobičavala, nadomak balkona, smjestiti solicu i promatrati prolaznike. Baku bi zagledali, naravno i pozdravljali. Fali nam ta slika, navika. Na raskršću kupi kuću , koja je bila neke vrste mjesnog ureda, Parađina Veljko s jednom ćerkom Pejkom, a sinovi : Šlager, Bečo, Zebre, Pipac, Limun, - nadimci . Imena nepoznata, Nadimci obično preslikavaju ličnost,ali kod njih ne znam , npr.Miro -,, Šlager,, a antitalenat i u sezoni i vansezoni, neprikladan za festival .Redovno su na okupu, nekako uz staroga kojeg se nisu bojali, ali su ga poštovali - a i međusobno.Dobri u lopti naročito Zebre profesionalac. Baš tu gdje započe ovdašnja gradnja-tu se i okonča, bar za sada.Na mjestu porušene malte neprežaljene, izgradiše baš lijepu kuću. Ali nam bi žao stare malte.No, na serću ima i ona bolja strana ; stan kupi doktorski duet primarijus Selver Šabanovic priznati urolog i dr.Đana supruga koji imaju uspješnu ordinaciju ORL & Urologija . Ne da ih hvalim kao zaista dobre komšije niti reklamiram tu privatnu ambulantu, ali necu pogriješiti kada pomislim kako bi bilo dobro ; da pred kraj studija - prije nego se kao doktori zaposle , da obiđu, u nekoj edukativnoj praksi, besprjekorno uređenu ambulantu; ne znaš blista li više uniforma ili podovi .Rječju-savršenstvo .... Prilika da se mladi ugledaju , pa u praksi to primjene. Tu je dežurao,uvjek na nogama,veseli Stojko Vukadin,penzioner sa najmanje mogućeg staža, Uvijek spreman našaliti se , u pravilu , na tuđi račun . Blaga i tiha žena mu Cana imala je dosta muke da ga spasi od ,,vračke,, . Baš pravo bratstvo Mire i sestre mu Mace , Stojkinih. Nedaleko kuću sagradi Omer Pandžić, vozač GRAS -a , koji je uživao kada bi vidio da neko trči, ne bil' stigo ,na autobus - on pritisne na gas, kao nekakva njegova opomena ?! Povrh tog naselja smjestiše se kuće bespravne gradnje. Zakopa - vidjet će šta sa papirima ? Tako ,ipak, ostaše porodične kuće Čengića, Poplata, Čauševića, Pašovića, Dučića, Preljevića - 8 Feriza, Šemse uvjek zategnute pjevaljke, sa stalnim mjestom boravka u Beču,a kod nas ovdje k'o u dijaspori, legende poduzetništva, filmskog i TV majstora scene Bugara tako upamćenog . Od Katica rodonačelnik ovdašnje loze , u Buratima cijenjene obitelji , je Hašim-aga. Kad izbjegoše sa pitoresknih prostora Romanije , kako ranije tamo i ovdje pokazaše dobru stranu čovjeka i postaše još poznatiji. Desetero djece izrodi Hajra sa svojim Hašimom .I svi nešto postaše : Dvojica političari Adil i dr.Velija, počesto na TV-u, ekonomist,novinaka dobra i lijepa stila,a da ne kažem Velija prvi, uz našu Safetu Kovo , postigoše vrhunac u nauci - doktori nauka . Uz to iškolovani su i medicinski radnici , zanatlije koji se tim nisu bavili, solidno se plasirali u plasmanu knjiga . Jedan odradi svoj staž kao građevinski tehničar. Nije to bilo lahko postići jer je Hašimaga morao na noge podići četiri kćerke i pet sinova, a zadesi se i jedna dvojka. Istrajavao Hašimaga da mu Maršal bude kum , sa desetero djece s kojim ne bi bilo sadašnje ,,bijele kuge,, Istrajavao da ispuni adet još od kralja Aleksandra Drug Tito, po onoj daleko od očiju daleko od srca, pa Hašim odusta. Ali što rekoh, sasvim zadovoljan potomstvom, ma da mu Tito niti do te kvote nije baš nešto pripomogo. ,, Greška u koracima ,, nije tragično doživljena ; život ide dalje . Osim tih zanimanja za koje se učilo, uspješno su se bavili i društvenim radom, politikom pa i sportom. Ako ništa od toga neki su se zanimali golubovima, čak i u ratnom belaju . Osim Hašimovih, Katice su bili i Lutvo sa Sajdom i doktoricom Vasvom , te Muhamed sa Lelom. Kada se prisjetim Mitketa, s tugom je. Isto i zbog rane smrti od hitca s Kromolja-matematičarske nade,Faruka još djeteta. Sjetih se Trifkovića i Trifunovića, mesara Ilića, te preostalog od svojih – nestašnog Milančeta ,,poslovođe,, . Vrtio se po Ibrinom otpadu sa legendom Suljom Mlačom koji se nije mogao otkačiti od šanka. Svjesan stanja Suljo se vadio ,, Ja još jednu, pa odoh, jel' tako il nije,, Da ne smetnem Mirojeviće.Sa Kremina,dođe te ratne zime Zajko.Na Ustikolini mal' nezaklan od komšija kojim nikada nikakva zla ne učini. Rat je : ,,Ja plaha vakta za pogana insana,, Sa svojom Hasibom tu savi obiteljsko gnijezdo, s petero sinova, potom snaha te unuka.Reklo bi se ; potom- potomci. Brojni bjehu a dobro se snašli. Otac poturi leđa ;završiše škole.Najstariji Ahmed završi medicinu. Posta priznati doktor a EEG čiji su nalazi mnogima pomogli da, kada im ponesta životne snage, kada to moraše, odu u mirovinu. Jedan od braće mu, Nurko - legenda, nas raju obuče u izuzeno skrojena odijela. Svi smo hrlili da nam baš on sašije odijelo. Svoja odijela nosio je kao najbolju preporuku .To se sada naziva xafsing.Maher u oba posla. Uz te kuće prostirala su se imanja domicilnih obitelji ; efendije Spahe i braće Bičakčić. Stariji od braće - Edhem obnašao je u dva mandata dužnost gradonačelnika Sarajeva, a enciklopedija zabilježi da je bio izuzetno svjetski čovjek. Stoji da je u Pozorištu imao tada osobnu ložu . Zapisano je da je u narodu slovio kao izuzetno pristupačan dužnosnik , ali i kao čovjek . Drugi od braće dr. Vejsil završio je medicinske nauke još 1922. u Beču, pamtili ga ; kad bi pošli u pljačku ; ,, Haj'mo doktoru u maline ,, . Treći od Bičakčića Asim-aga bi zapamćen, osim kao strog i akšamlija, po djelu koji se desi noći, ulaska partizana u grad i povlačenja Švaba. Naime, kao suključar trezora banke - riječju osoba od apsolutnog - 9 povjerenja to opravda.Kada se vojska povlačila iz grada,uvjereni da će im on ključeve trezora jednostavno izručiti , te će lako doći do bogatog plijena ,vidješe da su se grdno prevarili. Asim-aga se skloni s Bistrika u svoje Koševo , pa tako Švabe zatečene bez da mogu do trezora ostaše kratki .To je zabilježeno na duplerici sarajevskog lista ,,Svijet,, - neka se zna ! Svi su bili lovci, pa je dvocijevka uvijek bila pri ruci, a pokatkad da se zaplaše pljačkaši voća. Kako je neki drzman računao s takvom namjerom, Asim-agi, koji bi u stavu ,,na gotovo,, ote pušku. Bilo je muke da se puška, taj obiteljski trofej, ponovo okači o klin na Bistriku. Da ne bi komšije Ibre Poplate, osobe s nesumnjivim autoritetom na Jezeru, tko zna gdje bi dvocijevka okončala ? A sudbina fatalne dvocijevke se ponovi . Teritorijalci zatekli pušku u Koševu gdje joj je i bilo mjesto , pa da bar malo pojačaju ,,naoružanje,, uzeše . Šprdalo se da je pristiglo višecjevno oružje , nije ni laž jer dvocijevka stvarno ima više cijevi. Imao je nasljednik te puške Edhem,tada aktualni predsjednik Vlade FBiH muke , kao svojevremeno i babo mu. Iako je smatrao normalnim da i dvocijevkom pomogne borbenoj gotovosti TO, nije ni pomišljao da je u pitanju ratno rekviriranje. Drugi su držali drugačije ; Ko jami - jami. Ovaj možda i posljednji kojeg je,,dohvatila,,politika više se neće njom baviti.Znam ja nas j... Kuriozitet je što su tu bila , imanje uz imanje četiri obitelji istoga prezimena : Bičakčić. Graničili su , a nisu u srodstvu ............................................................. Nešto tu ima ?! Druga nastamba koju smo zvali naseljem Centrotransa bi dobar primjer montažne gradnje kolektivnog stanovanja - slovenski recept . ,,Marles,, izgradi niz obiteljskih kuća sa po najviše dva stana, pa sa vrtovima ozelenjenim i lijepo uređenim , bješe urbani raj po mjeri čovjeka, u svakom slučaju skromnijeg opsega .To se uočilo dovršenjem susjedne nastambe kodnog imena ,,Ansambl,, gdje smjestiše ,,političke veličine,, - društvo Renovica i drugovi. U te kuće ,,u nizu,, uđe pravi socijalizam ,,Švedskog tipa,, .Nema šta nema .Imalo se šta vidjeti više izvana , jer nije svakom da zaviruje, šta ima unutra. Vele da je bilo i malih liftova za jednu etažu. Možda je to samo priča - nije mi naum padalo da to provjeravam, s obzirom da je svako malo šetkao bezbjednjak . Pa ti hajd' - zabadaj nos ! Oni ,,važni iz tog legla,, kao ni obični iz ,,transa,, nisu nam prilazili - kao na proputovanju su. Između ta dva naselja intepolirao se sa svojom lijepom kućom čuveni Sajo Sarajlija - dika sevdalinke .Nama bi drago što dođe i pokaza susjedima tko je viši u svakom pogledu no prisan sa svakim bio on mali il' veliki , poznati ili sasvim obinični - ali sasvim ljudski. Da ne zaboravim ; tu negdje provodio je ratne dane i omanji, ali književna gromada, naš Avdo zvani Sidran – nadamo se naš sljedeći Nobelovac- ako ga ne zaskoči ona Mejtaška izbjeglica koji ,izgleda, na to puca. No, on više i nije naš - sam se diskvalicirao – šta cemo !? Avdo se proslavi, a ja mal' ne osramoti . Htjedoh ga priupitati za unuka kojeg šetka . A ono sin RAJA S JEZERA Priča o Jezeru data kao turističko - rekreaciona destinacija Sarajeva ne bi bila cjelovita da ne spomenemo i drugo , što taj toponim sadrži . Prije svega to su njegovi žitelji . Prvo naši stariji poštovani susjedi koje smo tako oslovljavali i obavezno pozdravljali.Komšinice –susjedke - 10 gospođe ,obavezno sa onim gradskim pozdravom : Ljubim ruku gospođo.. il' teta, kome kako ? Mlađa generacija zvana ,,raja s Jezera,, koju nikada niko nije zvao ,,iz Jezera,, obavezno dijelila se na raju i malu raju , bez velike mogućnosti međusobnog miješanja .Mala raja nije dobivala šansu kod izbora sastava ,,na male,, ali je morala biti tu - ako lopta odleti podalje. Mala raja je redovno pratila prolazak ,,parova,, i o tome podnosila izvješće raji kada bi se tekma završila, da bi ovi znali u kom pravcu će se uputiti u akciji ,,u parove,,. Tu se sticala očigledna obuka, što vršnjci sada uče kroz seksualni odgoj , a mi bismo voajeri – što bi sada rekli ? Vrijeme predvečernje ubijali smo naslonjeni na ogradu birćuza ,,Kod Todora,, gdje bi obavezno dnevno sijelo šljokađija , koji su u nedogled svoje tretirali , a druge maltretirali, uvijek s aktualnim temama i događajima iz onog davnašnjegVelikog rata.Jedva smo čekali zametanje ,,šuplje priče,, o bitkama na Galiciji , što bi Dule-grobar redovno činio. Alija,,avijatika,, o avijaciji, Avdija o nekakvom ubojitom topništvu. Mi bi dobacivali ; o avijaciji koje u tom ratu i ne bi, trešnjevim topovima i sličnim doskočicama za koje diskutanti nisu kontali da dolaze s one strane plota - a oni se ,, bore do zadnje kapi brlje ,, Dogodovština je bilo napretek, a najčešće su bile prigodom pljački obližnjih voćnjaka. Tu se događalo svašta . Raji i nije bilo baš do tog voća, više su u pitanju kojekakve ujdurme kojima su mangupi bili skloni . O tome se pričalo , kao što su , uz čašicu starci pričali o davnjašnjem vojevanju, a ustvari bili nama ,,na meti,,.Kako zaboraviiti šta nam je naum padalo. Ali u raji je bilo i nekih kodeksa kojih smo se strogo pridržavali . Kao naprimjer, odnos prema čika Stevi . Uobičavao je, za prvu berbu trešnje, pozvati glavnog u raji , dati mu dva sepetiča, od kojih jedan za njegove, a drugi se raji istrese.E, poslije toga nek' se nađe raja koja bi,bez teških poslijedica, tu pokušali operirati. Ali zato su osorni Štajnbergerovi ,,švapske cicije,, skupo plaćali u ratu s rajom . Kako neće kada nas proklinju ; ,, Ubila vas kolera u zeleno voće ,, ! Stario je efendija Čurić, naši ga oslovljavali ,mislim,- Muhamd efendija, a mi Čurko, čameći od jutra do sabaha s nekom starom dvocijevkom ispod jedne od tri zarudjele pogoleme ašlame. Ali kad bi čuo ezan za podne vakat namaz , pokupio bi kožicu i ,,naoružanje,, da bi u svojoj zaista lijepoj villi obavio dužnost do koje mu je stalo više od ovozemaljskih plodova ašlame. U tajmingu kojeg smo strpljivo čekali nesta s grane dosta trešanja . Raja k'o čavke nasrnuše da u što kraćem roku ,,nešto u kljun ubace,, a ponešto u njedra ,,za kasnije,, baš da kao preživari guštaju. Siguran sam , da poslije skrušene molitve Čurčić - efendija Muhamed nije mogao , nego halaliti sa ; ,, Bi' će nagodinu ,, ................. Stoga nek mu je rahmet duši ! Imanje bi pogolemo, a ugled i viši ;Ostavi i otškolovanu djecu ,mislim, dr.Đevada i dr.Šemsu. Pričam mladom vlasniku restorana ,Vila zelena dolina,, unukom gazda Medovića Radozava što je taj restoran uspostavio,ima tome i stoljeće,kako smo uspjeli baku Medović, bar na kratko odvojiti od prerođene prezrele crvene jabuke ( kultno zar ne ? ) koja nas je izazivala.Pade nam naum da joj uručimo hitan poziv, naravno usmen, da se javi frontovkinji drugarici N.N. što je vedrila i oblačila AFŽ- om, Frontom, Crvenim križem-znači nesumnjivo faktor kog je trebalo uvažavati - čak bojati se. Utvrdismo kad ta drugarca nije ni blizu mjesta gde bi uputili Nešinu baku, aktivirasmo akciju da nam ,dangubeći, ostavi vrijeme potrebno za dejstvo.Teta Medović se čudila što drugaricu ne nađe. Bi joj jasno kad zateče jadnicu jabuku - bez jabuka na grani. Unuku Neši to bi simpatično , predloži da se i zabilježi. E , po volji : ...... Bujrum - čitajte ! - 11 Bilo je koje -kakvih dogodovština i sa našim starijim, koje su prepričavane i uveseljavale nas. Neki čika Branko, vrsni modelstolar dopodne, a poslije rada notorni ispičutura, bio je na neki način preteča ,,ZOI 84,, Imao je svoju slalom stazu sa startom u bifeu ,,Kasina,, u Titovoj, pa kroz četrnaest ,,kapija,, koje nikada nije promašio, i na kraju, poslije fajronta, na kućnom pragu uz vječitu dreku : ,,Otvori Smiljo , ko je Smiljo šljive sadio,, ? A to ,, pravo ,, koje nije zaboravljao, stekao je ovako : Naime, kao mlad majstor stolar oženio se. Da i za djecu, na koju je majstor ,naravno, računao, bude mjesta treba imati kuću, jer tada stanovi nisu dodjeljivani. Njegovo društvo - kolege, sve sami vrsni majstori kao ,,neformalna radnička nevladina grupa,, brže bolje, a to bi od jednog subotnjeg popodneva, kada zakopaše temelje, do nedjelje . Kasno uveče upriličiše sijelo. Solidarne domaćice donesoše najbolje što su pripremile. I bi ,, šenluk ,, ! No, sve što je sazidano propalo bilo, bi srušeno. Pravna država ne trpi bespravno pa ni gradnju. Ali solidarna radnička klasa, a jeste bila klasa, dosjeti se ; I dictum - factum ! I to itekako . Na već sklepanu sećiju u ,,glavnoj sobi ,, prostriješe ponjavu, na ponjavu neku ,,staru majku,,- nije bitno čija bješe - dobro je poslužila strategiji ,, odbrane ljudskih prava ,, Iznad ležeće bake objesiše kraljevu sliku. Kad ujutro, u inače admanistrativno uljuđenoj državi, dođoše žandari - zbuniše se . Hajd' skini kraljevu sliku koja je štitila staricu, ali vidjet će se i kuću . Iziđoše bez riječi i ideje ; šta činiti ? No, primjetivši na slijemenu na neku letvu pribijenu državnu zastavu, bi im jasno šta samo i mogu : Postrojiše se, pokloniše se kralju -u kući i državi -na kući i uz propisan otpozdrav : ,, Za kralja i otadžbinu ,, , pa odoše bez traga i ikakva komentara. Na isti način, nešto kasnije, uradiše i komšije mu Taibovi. Očevidac je Mišo Vukanov . Opstaše tridesetih godina prošloga stoljeća , sve do rasčišćavanja terena za izgradnju četvrtog nebodera. Sve to čika Branko preborta, izrodio čestitu djecu, otškolovao prvog inžinjera geodezije Liku kojega smo rado susretali , što je ,, Lepi Vlado ,, i zasluživao. Čika Branko nastavi po svom Nikada s nekim ekcesom , osim ako to nije kada , oduševljen nečim u priči , podigne svoj crni gospodski šešir - k'o Tin , pa raširenih ruku , bez riječi pozdravi prisutne . Njegova Smilja ,,dođe tobe ,, . Onako boležlijivog već ostarjelog čo'jka, s konom, nagovori da pođe doktoru. Naravno , ne bi mu pravo , ali valjda se nečega sjeti pa ode . Po povratku ojađenoj Smilji napriča svega i svšta. Smilja se dobro zabrinu. Zaboravi sve psovke zbog one tri šljive požege napriča, pa prihvati što ču, čekajući kod doktora ,, k'o biva bir - iladž ,, jedino što mu može pomoći ;, da natašte proguta samo dvije kocke šećera i odmah zalije s najmanje dvije jake domaće lozovače. Pokrenu sa humana solidarnost - nađe se začas ama baš prava domaća . Ali jarani ne izdržaše . Do Smilje dođe opaki haber – otvoriše joj se oči . I bi šta bi ! Bilo je naravno još bisera – nikada im kraja. No, prisjetih se čiče Jove Mičuke ortodoksnog Prigradskog seljaka , vlasnika sjeverne strane Kromolja zvanog Mičukin gaj . Bio je zaista gazda , po izgledu , uvijek u seoskim prtenim čakširama, ali nikada ni ljeti ni zimi bez kratkog kožnog kaputa . Problem zanavljanja tako stalnog nošenja riješio je odlaskom u Visoko da se domogne kozije kože , pa bi dao na šivanje rijetkom krojaču koji se htio baviti kožom.Za kaptut ne bi mu teško,,put pod noge,, pa od Visokog do Vogošće, preko Kovo Mujage - da ga uštavi. Nitko ga , mislim, ne upamti bez šubare srpskog seljana i nitko ga ,također, ne upamti u trijeznom stanju. Htjelo mu se – moglo mu je, pa bi naravno, odradio samo ono što prigoduje gazdi - ostalo vrijeme salijevao čokalj po čokalj . Zadnja mu bi da ga baš sahrane s bocom šljive , što prike s povećom bocom ispoštovaše . - 12 Kad smo na Kromolju spomenuti ću još jednoga gazdu poštovanog - cijenjenog, gazdu Vukana Miličevića – Gazdu u pravom smislu , s brkovima i šeširom , izutetno razborit , sabran, nesklon bilo kakvom zastranjivanju . Zaista bio je na glasu . Nosio se on kada je trebalo onako kako se moralo , da bi opstao i ostao. Imao je problema s nekim opakim i poganim komšijom koji mu je ,,radio o glavi,,. Ali nije mu smetalo da od oca tog ,,pogančera,, čestitog komšije prihvati pruženu ruku podrške i da to cijeni ne izjednačavajući sve i svakoga , pa bio on otac il' sin : ................................... ,, Svaki bravak za svoj papak ,,, ! Da tako šta ne izumrije potvrdiše potomci jednog i drugoga , na radost, sasvim pozitivno. Sinovi onog čestitog babe , osim tog jednoga , izrastoše u poštene i cijenjene komšije. Fajko jedan od njih plasiran u TAS–u . Kao vrhunski , mnogima je pomogao da dođu preko reda do folcike keca . Dalje , čini mi se ; stariji , pa Enver , sestra im Envera , pod ? I sin drugog gazde, po opredjeljenju oca mu da pohađa školu u Zagrebu, a ne u prestonici svih Srba Beogradu , što je bilo u trendu , jerbo je ta škola bolja . Pa kada uči da nauči da zna zašto plaća. I nije pogriješio - nipošto. Ne rekoh , Bože sačuvaj, da je u pitanju samo škola . Ustvrdio bih više ,, japija ,, od koje bi bilo koja škola mogla izučiti stručnjaka i oblikovati gospodina , a to Mišo zvani ,,seljak ,, zaista jeste - gospodin . Ne bi mu Radio Sarajevo na skorašnjoj jubilarnoj godišnjici Radija dali počast da otkrije spomen ploču na nekadašnjoj zgradi Radio Sarajeva . Trebalo je to zaista i zaslužiti , a on jeste. I kolegama mu bravo ! ........ Mnogi , na mnogim mjestima , ostaše zaboravljeni. Pod Kromoljem , tačnije obroncima njegovim, da u kontekstu ovih parametara spomenem drugog tzv,,seljaka,, koji je nosio taj atribut samo zato što mu kuća i pogolemo imanje biješe iza malte . Slavek - Slavko Savić , gazda ,Jovin nećak ; znači Mičuka , neke velike škole ne završi . No, potvrdi onu narodnu : ,, Za doktora se uči , a gospodinom se rađa ,, - nesporno i nepobitno ! Ja sam s njim nešto posebno doživio. Kad sagradih obiteljsku kuću u ulici najseljačkijeg naziva- Nahorevska ,a tim je sve rečeno.Slavek mi u šali,,nabi na nos,, to što je mogao , pa se morah ,,vaditi ,, onom , u življenju ,, primjenjenom , ,Arhimedu : ,,Da se iz grada mora ,, ispljuskati,, onoliko građana koliko seljaka ,, ulježe ,, u grad . A bar to nije teško dokazati ! No, kada je o Slaveku riječ ne bi smio prešutit što sam podosta kasno čuo . Naime, s tog kraja ,, prevratom ,, kako se govorilo za uspostavljanje NDH-azije, neki opaki, ne bi trebalo izustiti, ljudi , jer to zaista i nisu ni po čemu bili , obrušiše se na nezaštićene susjede samo zato što su bili Srbi . Životom platiše nekolicina , naravno viđenih ljudi , među kojim Slavkov otac . Osta Slavko s dvije sestre siroče , da bi pred sam kraj rata tako izgubio i brata . Velike časne knjige svih ovdje prisutni religija kažu da je i jedan izgubljen život, posebno nečasno , kao da je svo čovječanstvo stradalo . Jer po knjigama čovjekov život je dar Boga kojeg nitko nije vlastan oduzeti , pa ni sam čovjek kojem je darovan . Stoga ne treba prebrojavati žrtve , koliko je koja zaraćena strana imala , iako niti to negirati , već svoje nositi u srcu i uspomeni, a drugima ne braniti da svoje oplakuju. A to se u prethodnom režimu ,, rješavalo ,, ispraznim parolama i pričama koje nisu rasterećivale , dapače ??? Pripremale su nove pogrome - bili smo svjedoci . Ne bih se prisjećao onih koji nisu odoljeli zovu osvete i prizivu belaja, nisu , ipak , mogli biti neprimjećeni. Znaju -13 poneki još živi za sina mesara Šmita, probisvijeta kao i onog s Brda što su i ne čekajuci ulazak okupacionih snaga ,, uzeli stvar u svoje ruke ,, iznenađujući susjede - naprosto brutalno ih likvidirali na kućnom pragu . Da li je olakšanje kad se ustvrdi da to nisu nikako pripadnici naroda koji je snosio težinu te ljute rane svojih komšija . Nikako ne bi tim aboliraao opći dojam tragedije . S ponosom mogu reći da osim tih i do ratnih dana poznatih delikvenata što su harali Europom , ogrezli u razno - raznom kriminalu , žitelji ovoga kraja nisu zaslužili osude . Dapače , iako se to i ne pominje, dosta je osoba svoju sigurnost ugrozilo zalažući se za bližnje kao najrođenije svoje . Naveo sam bar neke . No, u pravu je poznata kolateralna šteta, pa ako se ne obavi lustracija, a nije nikada do sada u povjesti ovih krajeva, pa ni po upravo završenom sukobu. Stoga s velikim štovanjem baš našeg Slaveka spominjem koji je bio daleko od toga. Bio je oličenje civilizirane osobe. Zar bi bio moguć trio s Jezera ,,Tri radna druga,,- aluzija na Remarka ;Vehbije s havajkom, Franje sa glasom za pjesmu i Slavka bez toga . Ne znajući u šta se upecaše svi kod i oko jedne trebe zvane Arjana . Ta ih ponaosob omota oko prsta – povuče ih za nos . Kada saznaše u šta su uletili ; njoj tač – noga od svih , a svi i dalje ostaše jarani. Kao i ova dvojica od trija S.H.M. Slavko bio je čovjek za bližnje - bez mržnje. Od bisera raje , znači generacije koja nas je muštrala, izuzetan je slučaj dvojice ,,Braca,, Drage Putnika i Marka Toje . Drugi i nije toliko značajan. U pitanju je drski, neotesani tip, bezprizornjak , ali ide u kontekstu sa Bracom Putnikom . U ratu , ostavši bez oca tipografa , ali sa darom za sve i svašta , morao je , kao tinejdžer , nešto i priskrbiti. Samohrana majka troje djece nije mogla , bez problema djecu podizati , pa onakva kakva je – inertna , nezainteresirana, prihvatala bi i neke prihode koji i nisu baš časno stečeni. Njemu nije predstavljalo teškoću , naprimjer , sjesti , skicirati lik vrlo ugladjenog efendije, nekog intelerktualca besprijekorno ,, ala' franko ,, odjevenog i upeglan sa obveznim fesom, da bi poslije njegovog , inače laganog hoda , u povratku definitivno uređenu i obojenu sliku ponudio efendiji .Ostao efendija zatečen , maši se za džep, dade mu nešto kuna. Imao je nesporiv ,, dar ,, doći do predmeta koji su samo njemu dostupni , naravno , na njegov način . Tako je negdje drpio gitaru , a jednom i harmoniku , sjećam se crvenu - novu . Naprosto bi se izgubio . Držali smo i upecali ga , ali on bi se radosno i zadovoljno pojavio svirajući taj instrument k'o da je s njim rođen. Pjevao je prekrasno tada omiljene talijanske kancone i meksikanske poznate ,, Aj,- aj,- aj,, melodije . Htjeli ili ne , mi tada, više ne mala raja, bili smo jataci kad je potjera za njim bila mal' ne na razini Interpola. Naime , robijajući zbog nečega , zateče se na trasi , sada puta VC , ravnajući makadam. Kako je uspješnije odrađivao poslove kada nije u gomili , tako se tom prigodom našao usamljen na trasi , marljivo radeći . Naišle su u nekoliko navrata kolone neke značajne biciklističke utrke koja je tuda imala rutu . Na njegovu sreću, kad je sačekao pozadinu, ponudio je takmičaru da se vodom osvježi . Kada je dokučio da je taj takmičar i zadnji, maznu ga , smjesti u hladovinu . Ostavio je robijašku odoru , preodjenu se kao takmičar sa brojem i svim što je preuzeo od jadnog zadnjega , projuri pored kolega robijaša, uz mahanje i pozdrave mu. Sa potrebnom distancom dokopao se Sarajeva , gdje je bio cilj. Cilj je zaobišao , kao da je odustao i skrenuo za Jezero , sklonio na mjesto gdje ga nitko -14 ne bi našao . Šire područje je bilo blokirano , kako smo ih zvali ,, genterima ,, koji su djelovali po sistemu ,,Ozna sve dozna,, ali im ne upali . Braco je ,ipak, bio naš - bili mu odani , ne mareći da smo saučesnic i- jataci . Bilo bi zanimljivo koliko bi nam sada za to odmjerili ? Ipak , prođe. Doslovno se pritajio . Bio miran , dok mu ne dohaberiše da je Putnikovica dobila paket od brata iz Amerike . Tom izazovu nikako nije mogao odoliti. Jer i njemu je taj ujko ! Prikrao se kući, iz paketa pokupio najvrijednije, naravno i kavu. Umjesto slavlja u kuci i u komšiluku - jad ; ne nadaju se da će ih Putnikovica zvati ,,na pravu,,. Opće ogorčenje i ozbiljna prijetnja da će ga prijaviti vlastima , unatoč tome što on ,,nije tu uopće ,, ?! Braco vidje spas u isceniranju pokajničkog čina , samoubojstva , naravno - vješanjem . Kad je sve pripremio nekako je dostavio oproštajno pismo, brže bolje se našao u veš kuhinji , koju nam je preuredio u nogometnu klubanu. Nekakvo uže nabaci oko vrata, prikači za kabl sijalice, stade na neku klupicu pred kojom je postavio karton paketa- valjda radi efekta. Nije dugo čekao . Kuknjava protiv njega obori se na zao usud tog prokletog paketa . Kad otvoriše vrata klubane ; Braco oborio glavu nastranu - garant samoubojstvo. U tren pade oprost , moleci Boga da nije kraj , pa ga položiše tu na tlo. Vojni sanitet , neki otrcani bojni džip , stiže. U pitanju je ,,vojno lice,, On, znajuci kakvi ga dokumenti prate , iskoristi priliku , na zadnja vrata džipa pobježe bez traga . Na kraju priče o Bracama da spomenem nešto o aprilskom vremenu oslobođenja 1945. Sada je ,, mitska priča ,, o slobodarskom Sarajevu plebictarno antifiašističkom gradu. Ono što je zabilježila povijest to sigurno stoji i ilegalci Valter i Čiča , te ini koji su samoprijegorno mnogo toga činili – nesporno je ! Ali , sjetim se te noći petog - na šesti aprila , tada , pak, travnja . Mi sa susjedima skrasismo se u par malo tvrđih kuća. Ne bez razloga - prosto zatečeni smo . Mnogima biješe drago što saveznici napreduju , što Švaba na svim frontovima gubi. Večeras pobjegoše iz grada u kojem su se šepurili od 1941.do 45. godine. Ali smo bili do kosti uplašeni ,, promidžbom,, kako se zvala opaka politička propaganda , vjerujući neupućeno i na kraju nevino pučanstvo , kako dolaze ,,šumljaci,, to jest partizani koji ne štede nikoga i ne poštuju ništa ; ni čovjeka, ni vjeru, ni imovinu . Siluju koju dohvate , opće sa sestrama , majkama , ruše crkve i grobove. Rječju, sistem u kom je nemati nikakvu imovinu - sve je svačije , A narod zna šta je to. U kući susjeda sčučureni ili polegli po podovima , bez komentara starijih, da nas djecu dodatno ne prepadaju , iščekivalo se jutro , uglavnom budni . Negdje oko pola četiri ujutro zanijemili smo zaglušeni eksplozijom neviđenih razmjera . Iako smo doživjeli i preživljavali brojna bombardovanja saveznika ovako što nije se desilo . Ko je sjedio pao je sa stolice . Svjetla , inače , nije bilo , samo je karbituša susjeda Jerka ocrtavala obrise komšije Mušana i nekih koje nisam upamtio . Ovu dvojicu jesam – bilo mi je devet godina . Kada su se ljudi snašli, pokušaše dokučiti šta se desilo ? Jasno bi po plamenu koji je sukljao na vrh brda Hum gdje je bila, uvijek k'o snijeg bijela, austrijska tvrđava . Mi smo brdo crtali obavezno sa bijelom tvrđavom . Stariji odmah zaključiše da je ta tvrđava -kula za koju se pričalo da je skladište municije i eksploziva minirana. Naravno Švabe su pri povlačenju uništile eksploziv , da ne dođe u ruke partizana . Ujutro kad svanu imalo se šta vidjeti. Sa svih kuća sletio je crijep , naravno polupan. Jedino je naša kuća otrpjela taj udar, jer je svaki crijep bio žicom za letve povezan . Otac - 15 je ponosno konstatirao da je imao pravo ; vidjevši da na svakom crijepu ima rupa da bi se provukla žica , na majstorovo - kao nije važno ; odgovorio je hercegovački : Pa kad su crijep bušili ipak , lijepo, svaki crijep žicom privežite .To je sve što je pri gradnji uradio. A gdje su u nastavku ove priče naše ,, Braće., ? Rekoh o strahu i nepovjerenju širokih narodnih masa , ali sam , ipak , pogriješio . Nisu svi bili naivni i neinformirani . Eto i l. i 2 Braca tog jutra pohitiše put Vratnika da negdje ,, Iza grada ,, sačekaju partizane. I dok smo mi s komšilukom strahovali, njih dvojica vrlo uspješno se integrisaše . Uđoše na Vratniku kao osloboditelji grada . Naravno neke vele administracije, komanda jedinice nije ni imala , pa su oni skontali , već to što su bili prihvaćeni od boraca da je otvoren put za status partizana . Naravno , nisu istoga dana došli sa jedinicom u naš kraj pa je Jezero tek nakon par dana saznalo o ,, ilegalcima s Jezera ,, Dotle onaj elokventniji osmisli kako da legalizuje ,, ukajti ,, satatus . Prvo , jer je to i najuočljivije - oznakom. Gledao sam kako u glini to znalački radi ; napravi kalup za petokraku i zvjezice, nešto manje , koje prišiše na neke epolete ,, sekend hend ,, uniformi , ako se tako mogla zvati , odora nekih boraca kojima identitet nije bio upitan , pa su svoju iznošenu zamjenili za čistu odjeću novopečenih ,, prvoboraca ,, . I to je priča o ovoj dvojici našh ,, uzora,, koji su bili slika i prilika stare raje s Jezera . No, ova priča o manguparijama ali i o ozbiljnoj delikvenciji , ipak , je završena hepy - endom . Braća Putnik Braco i Branko - moj vršnjak , vrlo talentirani nogometaš i još bolji stonoteniser nastavili su , poslije služenja armije , zahvaljujući Srbijankama koje su ih ,,pritegle,, proživješe mirno, ugleda dostojno življenje u novoj sredini u Trsteniku. Sa stasanjem nas u raju ostaše mlađi koji bi ,naravno, mogli o sebi pričati više. No, jedan slučaj ne bih htio mimoići . Naime, iz te i za nas male raje izdvajao se mali Đemica Kovo. Iako su mu brat i sestre bile ,,osobe za pogledat,, Đemica je nekako odudarao od opće obiteljske slike.Tome nismo pridavali pozornost , ali su cure zavidile njegovu tjelu, skladu pokreta, oblinama. On je drugovao sa dječacima. Uspješno je pratio ujdurme starije raje. Kako je stara gospođa Kučara , čangriziva baka teško izlazila na kraj s mangupima, on je vidio šansu za sebe. Plasirao se kod bake i osvojio njenu naklonost .Vjerovala mu je . Nije ni slutila da će njen Đemo dovesti raju na prezrelu trešnju koju je brižno čuvala vrteći se po vazdan oko trešnje.Pa ,,kad je bal - nek je i maskenbal,,- baku nagovori da će bolje spavati kod otvorenog prozora. Posluša ga jadna baka ; Kad se društvo izvera na trešnju , tik uz otvoren prozor baka je u dubokom blaženom snu vrlo glasno hrkala. Nije čula šta se oko nje dešava, niti je mogla slutiti šta ce je ujutro zateći ; gomilu košpica plasiranih na njen jorgan nako ; košpica između palca i kažiprsta pa samo pritisni : projektil ode na krevet. Bilo je originalno, ali sada moram priznati i bezdušno. Đemicin sljedeći biser čekan je do jeseni kad kruška koja je bila tik uz ulaz i uz samu kuću, pa je dijelom pokrivala krov , sazrije .U kritično vrijeme sazrijevanja Đemica se agilno založio da se prate mogući upadi i pljačke. E, kad dođe vrijeme berbe, naravno uz apsolutno povjerenje koja mu dade gosp. Kučera, on sa vrh povisoke kruške sa sepetom na konopcu - spušta -16 berbu baki ispod kruške. Al' dobaci kako to da ona odozdo vidi žute - zrele kruške, a u sepetu samo zelene. Viče on odozgo utješno, da je bolje , dozrijevati će u sigurnom podrumu a trajati ce duže . Bilo bi logično , samo da , uz to , nije i pokvareno. Nema problema - od našeg Đemice je. Kruška temeljito obrana, baka spokojna ; a Đemica kad padne mrak evo ga u raju punih njedara krušaka – zrelih i sočnih, odmah za upotrebu. Neka druge zriju kod bake . Čudismo se odakle ? Zrele sočne redao bi u oluk, baki je spušt'o kruške za stajanje. Tako bi. Mi odmah pojeli , a bakine ostaše zriti. Dugo je izbivao – nije ga bilo na Jezeru . Jednom uobičajenom posjetu Velesajmu doživio sam iznenađenje.Da prođemo jeftinije i izbjegnemo peripetije s rezervacijom u hotelu za jednu noć, i to u vrijeme sajmova dosjetismo se da tu noć provedemo u ,,RIC baru,,. Tom prilikom na programu, kao zadnja tačka bi orijentalni trbušni ples ,,Ajša iz Stambola,,. To je trebalo doživjeti ;elegancija, sklad pokreta ruku i nogu kao da se gledatelju nude - bi očaravajuće. Tačka okonča, Ajša se nakloni, svjetla nakratko ugasiše, pa upališe, da se na pozornici istakne lice tajanstvene Ajše. Kad skide periku ; naš Đemica - glavom i bradomn. Svakako bilo bi bolje i po njega i po nas da toga ne bi. Iako od nas dosta mlađi umrije , nažalost, naš Đemica.Sahrana koja je bila više to nego dženaza, bila je nešto neviđeno .Toliko luksuznih kola, registracija od svakud s ,,skockanim facama,,. Pričalo se da je živio u Švicarskoj sa punom pažnjom neke tamošnje dame .Vjerovatno otud i apartman na jezeru Como. Morao je to i zaslužiti. ...................................................................................... Bi to sudba našeg Đemice ! Podosta je toga o ,, centru centrova vas dunjaluka,, Da bude što iscrpnije, a da vas ovim previše ne zamorim, morati ću , a ne znam kako ? Treba još mnogo toga dodati , što je po meni , ipak , za Jezero vezano i bitno - za mjesto i ljude - izravno ili posredno.


Anto Mije-Šperkina Vrankić
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Sve je isto , samo njega nema

BUDIMO PRIJATELJI NA FACEBOOK-u
Moj Facebook

KORISNI LINKOVI
MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
192

Powered by Blogger.ba