Anto Mije-Šperkina Vrankić

Dobrodošli na moj blog

14.06.2018.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

Svim muslimanima, a posebno RAJI s JEZERA Od srca žele Anto i Rija Vrankić.

14.06.2018.

SAGA O SARAJEVSKOM JEZERU

,,Što nije zapisano - nije ni zapamćeno , Što nije zapamćeno – kao da nije ni bilo ,, DRAGI MOJI , ne mogu se baš doslovno poslužiti toplim pozdravom s kojim nam se ratnih devedesetih obraćao predivan glas sa radija otopljavajući nam hladne zimske noći, mrzle postelje.Taj glas sa radija vraćao nam je nadu, jer vjeru smo, nažalost, sami odbacivali. Ali koliko to priznali ili ne , strah uđe u kosti, pa više nisi onako samouvjeren , osoran ! Ovo što činim , što je upravo predamnom , volio bih da što prije bude pred Vama. Veliko je zadovoljstvo moći s nekim podijeliti ono što imaš - ako baš nisi totalni egocentrik. No, s takvim ne tangiram, niti bi im se ikada obratio. Daleko im kuća ! Ali ono što činim je iz želje da sugrađanima ,bilo gdje se rodiše, ili otkuda dođoše, ponudim što mi je znano. Priču o Jezeru neću skraćivati. Dapače, pokušati ću, što iz osobnog zapamćenja, doživljavanja , nešto iz priča kojim je vjerovati, ali i ponešto iz negdje već zapisanog, predočiti što više meni dostupnih fakata . Sloviti će kao traktat - po načinu izričaja. Po formi može biti kao neka trilogija : prostora , vremena i događanja, sa akterima - po temi toponima što ih povezuje. No, sva ova obrazloženja nisu niti nužna - nije književni uradak.Pišem ; Što nije zapisano,nije ni upamćeno, što nije upamćeno kao da nije bilo. Za mene ,,Jezero,, nije samo toponim već centrum oko kog' se vrti svemir, kvart u kom' život spoznah, grad u kojem se rodih, država BiH kojoj pripadam. Al' više bih volio da nije soc.kovanica, već da nosi ime ,,Herceg Bosna,, po prioritetu prostora čije gene baštinim - mada Erama svašta prišivaju. Neka, jer narod veli da se iza dobrih konja prašina diže. Centar je centrova svakojakih planetarnih događanja. Ovdje se uvijek treslo i na ovo svaki jad istresao, pa zašto ne bi slovio kao epicentar. Možda se dokuči da se ovdje desi,,Veliki prasak,,.Sve su prilike da nismo od jučer, I po Stvoriteljevu djelu stvaranja Svijeta obzirom da Goražde, nije daleko , a oni pariraju ing. Semiru, što prekopava brda nalik na piramide Sunca i Mjeseca za kojeg bi neki da nije baš pun-nego više k'o polumjesec, star preko deset milenija . A šta je to, kada je znano da njihove cure , uprav genetski – ,, daju za jabuku,, znači : Bješe tu Eden , raj , džennet - kako god hoćete ! No, šalu kraju. Ozbiljno mislim, tvrdeći da je ovo centar svijeta. Ali ne kao u Šaminom gaju, put Kiseljaka,gdje uspostaviše geografski centar Juge, po parametrima geografskih širina i dužina , Griniča - sasvim naučno . Nesta Juge ; pa gdje se djenu taj centar ? Moje određenje ne definira znanost već osjećaj pripadnosti, kroz čiji centar ne prolaze granice, nego stožer ljubavi . Možda će i ovo jednoga dana , nažalost , sloviti kao eks ? Stoga ovo činim da netko ovako nastavi, ostavi to nadolazećim, naravno, ako budu željeli. Kazivanje će biti po toponimu Jezero koji osta ovdje ovjekovječen na dva mjesta : naselju Jezero pri kraju Koševske doline i jednoj kraćoj ulici s početka Koševa, koja nastade po reguliranju potoka 1947. godine s čime dobismo suvremen gradski put - bulevar, prvo nazvan Moskovska , a preimonovan poslije Inforbiroa . Pokušao je ovdašnji KP čelnik naturiti svoje ime , a dva ,,Stara,, još za života , ne mogu dobiti svoje ulice. CK odluči koji je stariji, a koji da se briše. Kompromis, osta ime, a promjeniše na Đaković. Podosta je toga o ,,centru cetrova,, moga života. Da bude što iscrpnije, a da Vas previše umorim , ipak, moram ponešto dodati , što je, po mom mišljenju, za ovo vezano i bitno. KOŠEVO je bitan pojam.Toponim za značajan kvart grada.Sa obronaka Zvijezda planine puhao je brz vjetar košava donoseći gradu baš tim koridorom svjež zrak – sloveći kao pluća grada . Sada kad ,,pameću,, vlasti , a bome i urbanista , nesklonih petljati se u svoj posao , izgradnjom nebodera : od naselja u samom podnožju brda Grdonj baš uz sam potok , u četiri čuda od nebodera naselja Koševo II , pa i onih u naselju ,,Park,, kao zračne brane, definitivno zaustaviše košavu, ,,uvukoše,, trajni i nerješiv smog. Nije pogano predložiti, da se posthumno, zabije glogov kolac na grobove tih ,,velikana,, pandam u životu primljenih svekolikih nagrada za ,,životno djelo,, i odlikuju lentom npr. ,,Savojski,, - Oni što povlače takve poteze , priupitali bi se , kad odlučuju - šta to čine ? Toliko o predjelu zvanom Koševo . ............................................... No , Koševo ima i Koševski potok . koji presjeca tu usku dolinu smještenu u podnožju Huma , Grdonja i Nahorevskih brda teče , prihvatajući : Lučicu, Nahorevski potok , Grončevicu i Brekin potok, tokom od oko dva kilometra ; otvrorenim tokom do ulaza u Pionirsku dolinu i od Alipašine džamije, veselo , a mutno, ulijevajući se u još mutiju , ipak , našu Miljacku – naš ,, Rio šeher ,, sa prosječnom dubinom čak od pola metra . Kako navedoh dio toka potok teče , oko dva kilometra otvrorenim tokom do ulaza u Pionirsku dolinu i od Alipašine džamije, veselo , a mutno, uljevajuci se u još mutiju , ipak , našu Miljacku – naš ,, Rio šeher ,, sa prosječnom dubinom čak od pola metra . Kako navedoh dio toka potoka se i ne vidi , niti čuje . Doduše tu i ne smrdi. Prvo ga 1948. godine nadsvodiše izgradnjom novog i prvog gradskog bulevara , imena Moskovska, pa Đure Pucara , pa Đure Đakovića, a sada Ali-paše. Neposredno prije toga pokriše ga. Sada ukročeno teče ispod stadiona u smjeru zapad – istok ; ne obrnuto, jer bi morao uzgor , a voda neće tako.Pred minuli rat dio potoka od stadiona do Pionirske pokriše, radi Atletskog poligona. Na gornjem toku još za vakta Isa-bega Ishakovića mljeli su mlini-vodenice. Posljednji bi Avdića mlin u Jagomiru - upamćen po jurjevskoj omahi .Ta zdrava koševska dolina bila je, uz ponudu sa Sarajevskog polja , snabdjevač grada povrćem ........ I bi im dosta ! Zaista rijetko se spominje ,,Tornik,,niz nastambi sa trgovištem ,,Utornikom,, baš na ušću u Miljacku.Tu je kasnije radila čuvena kavana ,,Volga,, stjecište boema i dendija,mjesto gdje se moglo uživati uz kapelu i ples Anadolki. Ni legenda - poeta Tin Ujević ,,Volgu,, nije zaobilazio – dapače . Mlađi naraštaji ,ipak, bi mogli znati zašto se novo naselje zove ,,Ciglane,,.To je još svježe, ali iz prošlosti je. Znano je da upravo tu uz Koševski potok, na desnoj obali otpoče s radom ciglarska industrija. Ciglama sa oznakom M.B. i crijepom, izgradiše i pokriše brojne javne i stambene zgrade, stilova srednjoeuropske arhitekture K.K. Monarhije . Ciglari su bili Martin Braun , pridošlica - Ausrijanac i Merhemići . Kad se prisjetih kako je , skoro donedavno - k'o da jučer bi , stršila , po iskopu gline, ogoljela padina Gorice.To depresivno sivilo arhitekta Namik Muftić je vrlo uspješno riješio i gradu podario kaskadnu fasadu,,niz brdo,,.Kako je stanarima ne znam . Ali Grad tim dobi mnogo. ................................................................... E , jel' dosta o Koševu i košavi ? Sarajevo je podakeko od mora, nema neku ozbiljnu rijeku,ali je imalo izuzetno kupalište. J E Z E R O Toponim,,Jezero,, ostade ovdje ovjekovječen. Baviti ćemo se značajnijim što ostade za prostor s kojim se završava naša dolina Koševo. Novorođene i novopridošle generacije Sarajlija možda i ne znaju što li na trolejbusu stoji ,,Linija 2 Otoka-Jezero,, Redovno se posjećuje bolnica Jezero.Poneki s ponosom će reći rodili se na Jezeru - kao nepobitno : Sarajlija . Možda ima nekih koji se kad'li upitaju: Šta to i radi čega to Jezero ? A u tome svojim građanima neko treba pripomoći, bar oni koji o tome ponešto znaju : Da se - zapiše - pročita - spozna ; da se ne zaboravi. Priču o Jezeru neću skraćivati. Dapače, pokušati ću što iz osobnog zapamćenja , življenja, ponešto iz priča kojima je vjerovati, ali ponešto iz negdje zapisanog, te fakte podastrijeti. -4 Ova priča, bez priče o njenom glavnom protagonisti nije moguća . Riječ je o uglednom ovdašnjem advokatu pok. dr Mihajlu -Miši Semjanu. Bi vrlo uspješan i smion advokat, o čemu govore imena osoba koje je uspješno zastupao pred raznim sudovima. Također je bio zastupnik čuvene Češke firme ,,Bata ,,To je donijelo, osim afirmacije, titule doktora pravnih nauka - od 1914. godine koju je priskrbio poslije studija prava na Praškom univerzitetu i solidnu zaradu koju je uložio, prvo u lijepu kuću sa još ljepšim vrtom nekada poznatu kao ,,Semjanova vila,, u centru grada nadomak ,,Sloge,, a sada znane kao Centrala SDA . Ne samo zarad altruističkih poriva , ovaj uspješni advokat vidio je šansu da od svoga kapitala provede, za to vrijeme sigurno, smionu ideju gradskog otvorenog kupališta . Naravno za osvježenje građana u ljetnim sarajevskim pripekama. I dictum - factum i biti ce jezero ! I vidjesmo ; i bi Jezero !!! Advokat se dade na posao, prije svega obilazeći slična rješenja u Europi. Znalac, široko obrazovani gospodin, vodio se logikom ; Već viđeno - a valja, kako bi se sada kazalo, implementiraj . I to je to ! A tako i bi ! Ljeta gospodnjeg 1932. godine započe s radom. Odmah potom izgradiše betonsku branu široku koliko je iznosio raspon obala, tik uz imanje efendije Čurčića koji je tu uz potok imao lijepu vilu. Sada je to otprike negdje na granici sjeverne strane stadiona Koševo. Betonska brana je djelovala impozantno Sa vlasnikom remontne fabrike avionskih motora ,AVIA,na Grbavici, kasnije ,,Strojorad,, (zamislite Sarajevo tridesetih) inženjerom Brankom Ečimovićem napraviše tri obustavno prelijevne klapne . Mašinska perfekcija koja nikad nije zatajila .Tu je jezero dosizalo dubinu od 3 m, pa je bilo pravo mjesto da se montira trambulin - skakalište sa pet visina, od ,,prvog,, za ziheraše, do ,,petog,, Za skok s te visine je trebala izuzetna kuraž Nije bilo puno takovih , pa je skok ,,s petog,, bio događaj ; od onog huka do aplauza. Treba reći da su djevojke u skokovima ,, s petog ,, bile brojnije, i da su džentlmeni velikodušno i rado puštali prednost damama . Nije ni čudo kada se sjetim prekrasnih prizora pošto se Nurka , Lala , ili Peša vinu sa visine, a tajnovito isčeznu u dubinama jezera uz obvezan pljesak kupača - kada elegantno izrone k'o Afroditine ninfe. A sada ponešto o tom izuzetnom objektu - blizu srcima Sarajlija - k'o drugi im dom. Dakle, bazen se prostirao od mosta na potoku Koševo kod ulaza u Pionirsku dolinu, gdje je sagrađen uredan pritočni potok sa obustavom kojom se regulirao pritok , a obvezno zatvaro u slučaju buica i zamućenja planinskog potoka.Voda je tako čista , tekla do dva mehanička filtera-taložnjaka, prvo grubo, a potom fino bistrenje pa, s obzirom da je pad, razlika u visini , bila preko dva metra , niz kaldrmisani slap žuborila i činila ugođaj gostima restorana na kom je pisalo ,onako po stranski : ,,Restouracija,, . Tu se moglo solidno ručati . Posebno su bili ugođaji u kasnim večernjim satima na akšamlucima počesto i uz živu muziku za slušanje , a bilo je i dosta zaljubljenika u ples - ,,tac,, Nizvodno na desnoj obali bio je zasad joha koje su, uz vodu, brzo rasle i vrlo brzo posjetiteljima pružile odmor u dubokoj hladovini - onim što sunce vole s distance. Ukupna površina bazena prelazila je 5.ooo m2. Sa prosječnom dubinom od 2 m činila je oko 1o.ooo kubnih metara zapremine. Na samom početku dubina ,,plićaka,, kako smo ga zvali , radi sigurnosti mališana , bila je do pola metra. Dno bazena i obale dokle je sezao vodostaj opločane su kamenom, a preostala kosina zatravnjena. Da bi se ušlo u bazen - 5 moralo se s korak dva zagaziti na plitku rigolu s vodom i koliko toliko saprati noge. Poseban ugođaj imao bi se ležeći na toj travi koja je zamjenjivala žal i pržinu. Dugo mi je trebalo da saznam da su odmah po uređenju kompleksa iznašli sjeme neke vrlo niske vrste kamilice.Polegla pa je nije trebalo kositi.Izuzetno otporna na sve i svašta, a blago opojno mirisala kao svaka kamilica. Dovoljno je prostrijeti peškir, k'o na pravoj plaži, opustiti se -utoniti u sanjarenje iz kog bi se teško vraćalo,dok sunce ne zađe, kad se moralo doma u sparinu. Rječju nezaboravno ! Pobrinuše se i za ostale potrebe. Izgrađen je porostor za čuvanje garderobe ; za one koji to mogu u zasebnim kabinama cjelodnevno zakupljenim, a za kokuze u skupnim garderoberima budzašto - baška muške a pobaška za ženskinje. Kod samoga ulaza nalazila se kantina gdje se moglo kupiti nešto za prezalogajiti , onako ,,s nogu,, popiti osvježavajuće piće, tada poznati šabeso bozu. Uvijek je ,,ordinirao,, šok sa kolicima sladoleda u kornetu. Bilo je i piva, sarajevsko jal' banjalučko , ponekada i tuzlansko . No, obvezno se komentiralo – stariji prisjećali onog ,,pravog,, zvali ga plzlensko - češko . Mala raja je imala resor ponude voća u sepetičima, uglavnom opljačkanog po komšijskim baščama , pa cijena bi ,,si,, / ok ! /. Za besplatan ulaz i kupanje, mala raja bi zorom, po grupama, marljivo kupila otpadke. Kuriozitet je što je u krugu kupališta ordinirala i medicinska ekipa , najmanje liječnik. U krugu je bila i omanja kuća gdje je živio čika Mato. Brino je brigu za kompleks i u vansezoni. Njegve kćerke Paula i Adela bile su dobar vokalni duet dalmatinskog štima. A tko su posjetitelji i korisnici ovog kupališta ? Hiljade mlađih , ali i srednjovječnih osoba, počesto cijele obitelji, hrlili bi, ne samo nedjeljom, nego i svakog sunčanog dana.Doduše rijetko su zalazila raja kojim je Benbaša, Dariva, Jalija, Sastavci, Željeznica Ilidžanska topla vrela bile bliže . Posebno kad se uzme u obzior, da Ljubo Kojo još nije s europskog otpada namakao one vašingtonce i dvoetažne londonere, te je trebalo koristi bliže ,,kupališne destinacije,,. Išlo se ljeti boso, pa je teško tabanati makadamom. Žamor i graja dopirali bi do obližnjih naselja . Skoro da je bilo nezamislivo ljeto bez tog ,,ugođaja,, Ako ga nije, znači nema ni ljeta, niti ljetine ; desi se neželjen usud. Kako biješe vrijeme općeg fiskulturnog pokreta masovke - bavljenje tim aktivnostima naprosto bješe kultno. Osim kojekakvih natjecaja , od ping-ponga, odbojke , nogometa ,,na male,, posebno pažnju izazivali bi tzv. bilderi koji su se doslovno šepurili . Miro Obučina , Zvonko 1.i 2. , braća Laban i još poneki izazivali su kod cura uzdahe, ali ih nije bilo među užadima na improvizovanom bokserskom ringu. Zli jezici , naravno žgolje, pronesoše haber da su oni na ljubavnom planu ,,nikakvi, ,Kolko im uopce vremena osta od mazohističkog oblikovanja svoga tjela za ,,suprotne,, nisu imali vremena. Štos upali . To su fakta vezana za kupalište ,,JEZERO,, na Koševu - u Sareajevu . Lijepa priča bi prekinuta , reklo bi se naprasno i ne baš po želji razboritih . Doduše u ime njih drugi bez senzibiliteta za takovo što , ali s neograničenom moći, odlučiše, pandam kupalištu Jezero izgraditi bazen na Bentbaši.Kao, razlog je u problemu vode iz potoka Koševo koje jeste zagađeno izlivima fekalija iz kuća divlje - bespravne gradnje. No, kaptažom tog potoka izvan zone ,, divljaka ,, pa cijevovodima položenim po tlu da se voda ugrije i tako čista , dapače i temperirana dovede do dva filtera , pa narode kupaj se , uživaj. Teško je bilo naci zamjenu kupalištu Jezero, s obzirom na blizinu centra, prilaz hladom -6 koševskog drvoreda kestena, položaja i insolacije -lokaliteta u suncu od jutra do sutona. Prostor koji ničim nije ugrožavao niti bi remetio ambicije i trend izgradnje drugih objekata , kao stadiona Koševo, DIP-a , zatvorenog bazen, atletskog poligona- u skladu sa zamisli da dolina Koševa za grad bude zelena transferzala ZETRA – prozor otvoren prilivu svježeg zraka preduvjeta spriječavanja kotline smoga, što je , očito nepopavljivo. Sve je u životu vezano za čovjeka ! Eto u Sarajevo, sticajem okolnosti dođe ,,trbuhom za kruhom,, čovjek, a kako i nije moralo biti . Postiže karijeru , ugled. Ali učini za grad što je gradu nedostajalo .Proživi sa brojnom obitelji , sa sedmero djece , odživi tu do 1962 . godine. Iako je je imao na sve strane mogućnost otići ; po krvi svojoj i supruge. Biješe slijednikom bogate Sarajevske trgovačke obitelji Mihajlović, te obitelji Šnajder Bohač.Veza sa Pragom, Osijekom, Zagrebom , Beogradom , navodeći samo neke od destinacija dokle je dopirao njegov pragmatični , svestrano orijentirani duh, ali i stručni ugled doktora pravnih znanosti od davnašnje 1914. godine u Pragu . Tada je na ovim prostorima nepismenost pučanstva bila de facto ,, stanje tadašnje ,,.I sada ta obitelj u ovom gradu , dapače na samom Jezeru ima traga. Najstarija mu ćerka Nevenka, iako udata, oslovljavana je kao gospođa Semjan .Tim se , posebno , ponosi njena kći Seka, unuka dr.Miše ,uvijek spremna da u bolnici,gdje bi zadužena kao hematolog u vrijeme ratnih trauma , bude blizu svakom kome je pomoć trebala , posebice našoj raji . Po smjeni ostajala bi uz krevet da bi bar blagom pričom i pažnjom , ali počesto i nekom tabletom, gazom ili zavojem , rada unesrećenom pripomoći . Uprvo to sam i doživio. I sada su razigrane doktorove praunuke, susjedi - komšije sa Jezera vrlo rado ih susreću. Osim gospođe Nevenke i njenih, u Sarajevu su živjeli,ili pak žive neki od sinova inžinjera, Vladimir i Branimir,kao i kći Mira sa gospodinom Petrovićem 55 godina sretnog braka. Da rezimiram: Dr.Mišo što je kao advokat stekao, podosta uloži .Tom investicijom nije se baš obogatio . Na kraju ,, Jezero ,, mu oduzeše . Grad, čiji su građani tu vladali - jeste. Naravno da bi , zasigurno, bar sjećanje bila satisfakcija . Nije sve u parama . E, nećeš ! Kojo i ,,odgovorni,, gradski faktori ,nažalost, nisu to skontali. Podržani samoupravljačkom šutnjom ,,samoupravno,, odlučiše da se kupalište ,,Jezero,, naprosto definitivno zatrpa ?! Došljak sagradi, Sarajlija sa Babića bašče zatrpa. Kad goljo dohvati vlast- babi ode glava. Bi još toga što se nije smjelo desiti.Osta gorak okus. No, o ukusima se ne raspravlja ! JEZERO periferija Sarajeva, poslije onoga rata ,doživjelo je preobrazbu od prigradskog načina življenja sve više kao prevalentno gradsko naselje . Male obiteljske nastambe sa baščama prepustiše novim naseljima višespratne gradnje koja se dobro uklapala u predašnji ambijent , sve dok ne izgradiše četiri nebodera, koji se doimaju tumorozno, ali je to trebalo za potrebe JNA ?! - pa prođe. Time zatvoriše prozore grada – dotoka svježeg zraka s Nahorevskih brda . Omanja naselja specifična po nečem slovila su kao urbane cjeline ali i integralni dio grada.Prva dogradnja bješe s naseljemTvornice duhana. Izgradiše prilične ranijem ambijentu, omanje stambene zgrade u koje su preselili ruševince sa lokacije nove duvanjare.Uselili su i svoje radnike prispjele na listama dodijele stanova u firmi. Tako dobismo dosta novih sususjeda - komšija i za - nas mlade raje. Dođoše nam : Turkovići - Nasufovi i Rasimovi .Ormani, majstor Mehaga sa svojim sinovima , vižlastom -7 simpatičnom Amrom koja se zudušno uključi da pomogne u tada uspješnom radu novoosno- vane Omladinske organizacije . Biješe tu igranki , matinea , filmskih predstava koje su neki susjedi s okolnih padina prvi puta doživili . Zapjevaše nam : Zaim , Himzo , Kristić Jozo, Zehra i mnogi da ih ne navodim ; Doslovno sve zvijezde narodne muzike, humoristi i animatori i voditelji Radio Sarajeva. Sve to kao dobrovoljni prilog bez ikvih naknada. Naravno uz zdušnu pomoć u pogledu radio tehnike i veze na Radiju našeg ,, Miše Seljaka,, U tom naselju nađe se i uvijek vedra i susretljiva kona Hajra Kulhavi, sestre Mara i Ana, nasmješeni Zijo sa Zdenkom, uvijek radeći oko kuće, iako im nije u vlasništvu ,doskora živući penzioner Asim Čerkez sa sinom Fakom, braća Đemo i Kemo i Zepa , te upamćena ,, vesela udovica,uvijek šira neg' viša ,majstor Hamdo upamćen s instalaterskom torbom i svojom Samkom,u podrumu svakom bio kum Pero-željezničar i gos.Boža.Dujso Muhamed, Mićo,glumio mangupa, Bajrić sa Senom ,odnedavna Zulum Mirso.Tko bi sve popamtio ? Ne sjecam se pouzdano je li se prije Bolnica Jezero izgradila, a kasnije nadzidala tzv bolničku zelenu zgradu gdje useliše poznate i priznate ličnosti medicine : Dr.Milojković s lijepom suprugom, on faca, te dr.Zazula poznati pedijatar zeznutog pogleda,dr.Đokić razgovorljiva ljudina, sestra Marija i Risto legenda od Mičuka. Vremenom nestaše, ali osta sestra Bosa – babica dugo sa starom majkom što je uobičavala, nadomak balkona, smjestiti solicu i promatrati prolaznike. Baku bi zagledali, naravno i pozdravljali. Fali nam ta slika, navika. Na raskršću kupi kuću , koja je bila neke vrste mjesnog ureda, Parađina Veljko s jednom ćerkom Pejkom, a sinovi : Šlager, Bečo, Zebre, Pipac, Limun, - nadimci . Imena nepoznata, Nadimci obično preslikavaju ličnost,ali kod njih ne znam , npr.Miro -,, Šlager,, a antitalenat i u sezoni i vansezoni, neprikladan za festival .Redovno su na okupu, nekako uz staroga kojeg se nisu bojali, ali su ga poštovali - a i međusobno.Dobri u lopti naročito Zebre profesionalac. Baš tu gdje započe ovdašnja gradnja-tu se i okonča, bar za sada.Na mjestu porušene malte neprežaljene, izgradiše baš lijepu kuću. Ali nam bi žao stare malte.No, na serću ima i ona bolja strana ; stan kupi doktorski duet primarijus Selver Šabanovic priznati urolog i dr.Đana supruga koji imaju uspješnu ordinaciju ORL & Urologija . Ne da ih hvalim kao zaista dobre komšije niti reklamiram tu privatnu ambulantu, ali necu pogriješiti kada pomislim kako bi bilo dobro ; da pred kraj studija - prije nego se kao doktori zaposle , da obiđu, u nekoj edukativnoj praksi, besprjekorno uređenu ambulantu; ne znaš blista li više uniforma ili podovi .Rječju-savršenstvo .... Prilika da se mladi ugledaju , pa u praksi to primjene. Tu je dežurao,uvjek na nogama,veseli Stojko Vukadin,penzioner sa najmanje mogućeg staža, Uvijek spreman našaliti se , u pravilu , na tuđi račun . Blaga i tiha žena mu Cana imala je dosta muke da ga spasi od ,,vračke,, . Baš pravo bratstvo Mire i sestre mu Mace , Stojkinih. Nedaleko kuću sagradi Omer Pandžić, vozač GRAS -a , koji je uživao kada bi vidio da neko trči, ne bil' stigo ,na autobus - on pritisne na gas, kao nekakva njegova opomena ?! Povrh tog naselja smjestiše se kuće bespravne gradnje. Zakopa - vidjet će šta sa papirima ? Tako ,ipak, ostaše porodične kuće Čengića, Poplata, Čauševića, Pašovića, Dučića, Preljevića - 8 Feriza, Šemse uvjek zategnute pjevaljke, sa stalnim mjestom boravka u Beču,a kod nas ovdje k'o u dijaspori, legende poduzetništva, filmskog i TV majstora scene Bugara tako upamćenog . Od Katica rodonačelnik ovdašnje loze , u Buratima cijenjene obitelji , je Hašim-aga. Kad izbjegoše sa pitoresknih prostora Romanije , kako ranije tamo i ovdje pokazaše dobru stranu čovjeka i postaše još poznatiji. Desetero djece izrodi Hajra sa svojim Hašimom .I svi nešto postaše : Dvojica političari Adil i dr.Velija, počesto na TV-u, ekonomist,novinaka dobra i lijepa stila,a da ne kažem Velija prvi, uz našu Safetu Kovo , postigoše vrhunac u nauci - doktori nauka . Uz to iškolovani su i medicinski radnici , zanatlije koji se tim nisu bavili, solidno se plasirali u plasmanu knjiga . Jedan odradi svoj staž kao građevinski tehničar. Nije to bilo lahko postići jer je Hašimaga morao na noge podići četiri kćerke i pet sinova, a zadesi se i jedna dvojka. Istrajavao Hašimaga da mu Maršal bude kum , sa desetero djece s kojim ne bi bilo sadašnje ,,bijele kuge,, Istrajavao da ispuni adet još od kralja Aleksandra Drug Tito, po onoj daleko od očiju daleko od srca, pa Hašim odusta. Ali što rekoh, sasvim zadovoljan potomstvom, ma da mu Tito niti do te kvote nije baš nešto pripomogo. ,, Greška u koracima ,, nije tragično doživljena ; život ide dalje . Osim tih zanimanja za koje se učilo, uspješno su se bavili i društvenim radom, politikom pa i sportom. Ako ništa od toga neki su se zanimali golubovima, čak i u ratnom belaju . Osim Hašimovih, Katice su bili i Lutvo sa Sajdom i doktoricom Vasvom , te Muhamed sa Lelom. Kada se prisjetim Mitketa, s tugom je. Isto i zbog rane smrti od hitca s Kromolja-matematičarske nade,Faruka još djeteta. Sjetih se Trifkovića i Trifunovića, mesara Ilića, te preostalog od svojih – nestašnog Milančeta ,,poslovođe,, . Vrtio se po Ibrinom otpadu sa legendom Suljom Mlačom koji se nije mogao otkačiti od šanka. Svjesan stanja Suljo se vadio ,, Ja još jednu, pa odoh, jel' tako il nije,, Da ne smetnem Mirojeviće.Sa Kremina,dođe te ratne zime Zajko.Na Ustikolini mal' nezaklan od komšija kojim nikada nikakva zla ne učini. Rat je : ,,Ja plaha vakta za pogana insana,, Sa svojom Hasibom tu savi obiteljsko gnijezdo, s petero sinova, potom snaha te unuka.Reklo bi se ; potom- potomci. Brojni bjehu a dobro se snašli. Otac poturi leđa ;završiše škole.Najstariji Ahmed završi medicinu. Posta priznati doktor a EEG čiji su nalazi mnogima pomogli da, kada im ponesta životne snage, kada to moraše, odu u mirovinu. Jedan od braće mu, Nurko - legenda, nas raju obuče u izuzeno skrojena odijela. Svi smo hrlili da nam baš on sašije odijelo. Svoja odijela nosio je kao najbolju preporuku .To se sada naziva xafsing.Maher u oba posla. Uz te kuće prostirala su se imanja domicilnih obitelji ; efendije Spahe i braće Bičakčić. Stariji od braće - Edhem obnašao je u dva mandata dužnost gradonačelnika Sarajeva, a enciklopedija zabilježi da je bio izuzetno svjetski čovjek. Stoji da je u Pozorištu imao tada osobnu ložu . Zapisano je da je u narodu slovio kao izuzetno pristupačan dužnosnik , ali i kao čovjek . Drugi od braće dr. Vejsil završio je medicinske nauke još 1922. u Beču, pamtili ga ; kad bi pošli u pljačku ; ,, Haj'mo doktoru u maline ,, . Treći od Bičakčića Asim-aga bi zapamćen, osim kao strog i akšamlija, po djelu koji se desi noći, ulaska partizana u grad i povlačenja Švaba. Naime, kao suključar trezora banke - riječju osoba od apsolutnog - 9 povjerenja to opravda.Kada se vojska povlačila iz grada,uvjereni da će im on ključeve trezora jednostavno izručiti , te će lako doći do bogatog plijena ,vidješe da su se grdno prevarili. Asim-aga se skloni s Bistrika u svoje Koševo , pa tako Švabe zatečene bez da mogu do trezora ostaše kratki .To je zabilježeno na duplerici sarajevskog lista ,,Svijet,, - neka se zna ! Svi su bili lovci, pa je dvocijevka uvijek bila pri ruci, a pokatkad da se zaplaše pljačkaši voća. Kako je neki drzman računao s takvom namjerom, Asim-agi, koji bi u stavu ,,na gotovo,, ote pušku. Bilo je muke da se puška, taj obiteljski trofej, ponovo okači o klin na Bistriku. Da ne bi komšije Ibre Poplate, osobe s nesumnjivim autoritetom na Jezeru, tko zna gdje bi dvocijevka okončala ? A sudbina fatalne dvocijevke se ponovi . Teritorijalci zatekli pušku u Koševu gdje joj je i bilo mjesto , pa da bar malo pojačaju ,,naoružanje,, uzeše . Šprdalo se da je pristiglo višecjevno oružje , nije ni laž jer dvocijevka stvarno ima više cijevi. Imao je nasljednik te puške Edhem,tada aktualni predsjednik Vlade FBiH muke , kao svojevremeno i babo mu. Iako je smatrao normalnim da i dvocijevkom pomogne borbenoj gotovosti TO, nije ni pomišljao da je u pitanju ratno rekviriranje. Drugi su držali drugačije ; Ko jami - jami. Ovaj možda i posljednji kojeg je,,dohvatila,,politika više se neće njom baviti.Znam ja nas j... Kuriozitet je što su tu bila , imanje uz imanje četiri obitelji istoga prezimena : Bičakčić. Graničili su , a nisu u srodstvu ............................................................. Nešto tu ima ?! Druga nastamba koju smo zvali naseljem Centrotransa bi dobar primjer montažne gradnje kolektivnog stanovanja - slovenski recept . ,,Marles,, izgradi niz obiteljskih kuća sa po najviše dva stana, pa sa vrtovima ozelenjenim i lijepo uređenim , bješe urbani raj po mjeri čovjeka, u svakom slučaju skromnijeg opsega .To se uočilo dovršenjem susjedne nastambe kodnog imena ,,Ansambl,, gdje smjestiše ,,političke veličine,, - društvo Renovica i drugovi. U te kuće ,,u nizu,, uđe pravi socijalizam ,,Švedskog tipa,, .Nema šta nema .Imalo se šta vidjeti više izvana , jer nije svakom da zaviruje, šta ima unutra. Vele da je bilo i malih liftova za jednu etažu. Možda je to samo priča - nije mi naum padalo da to provjeravam, s obzirom da je svako malo šetkao bezbjednjak . Pa ti hajd' - zabadaj nos ! Oni ,,važni iz tog legla,, kao ni obični iz ,,transa,, nisu nam prilazili - kao na proputovanju su. Između ta dva naselja intepolirao se sa svojom lijepom kućom čuveni Sajo Sarajlija - dika sevdalinke .Nama bi drago što dođe i pokaza susjedima tko je viši u svakom pogledu no prisan sa svakim bio on mali il' veliki , poznati ili sasvim obinični - ali sasvim ljudski. Da ne zaboravim ; tu negdje provodio je ratne dane i omanji, ali književna gromada, naš Avdo zvani Sidran – nadamo se naš sljedeći Nobelovac- ako ga ne zaskoči ona Mejtaška izbjeglica koji ,izgleda, na to puca. No, on više i nije naš - sam se diskvalicirao – šta cemo !? Avdo se proslavi, a ja mal' ne osramoti . Htjedoh ga priupitati za unuka kojeg šetka . A ono sin RAJA S JEZERA Priča o Jezeru data kao turističko - rekreaciona destinacija Sarajeva ne bi bila cjelovita da ne spomenemo i drugo , što taj toponim sadrži . Prije svega to su njegovi žitelji . Prvo naši stariji poštovani susjedi koje smo tako oslovljavali i obavezno pozdravljali.Komšinice –susjedke - 10 gospođe ,obavezno sa onim gradskim pozdravom : Ljubim ruku gospođo.. il' teta, kome kako ? Mlađa generacija zvana ,,raja s Jezera,, koju nikada niko nije zvao ,,iz Jezera,, obavezno dijelila se na raju i malu raju , bez velike mogućnosti međusobnog miješanja .Mala raja nije dobivala šansu kod izbora sastava ,,na male,, ali je morala biti tu - ako lopta odleti podalje. Mala raja je redovno pratila prolazak ,,parova,, i o tome podnosila izvješće raji kada bi se tekma završila, da bi ovi znali u kom pravcu će se uputiti u akciji ,,u parove,,. Tu se sticala očigledna obuka, što vršnjci sada uče kroz seksualni odgoj , a mi bismo voajeri – što bi sada rekli ? Vrijeme predvečernje ubijali smo naslonjeni na ogradu birćuza ,,Kod Todora,, gdje bi obavezno dnevno sijelo šljokađija , koji su u nedogled svoje tretirali , a druge maltretirali, uvijek s aktualnim temama i događajima iz onog davnašnjegVelikog rata.Jedva smo čekali zametanje ,,šuplje priče,, o bitkama na Galiciji , što bi Dule-grobar redovno činio. Alija,,avijatika,, o avijaciji, Avdija o nekakvom ubojitom topništvu. Mi bi dobacivali ; o avijaciji koje u tom ratu i ne bi, trešnjevim topovima i sličnim doskočicama za koje diskutanti nisu kontali da dolaze s one strane plota - a oni se ,, bore do zadnje kapi brlje ,, Dogodovština je bilo napretek, a najčešće su bile prigodom pljački obližnjih voćnjaka. Tu se događalo svašta . Raji i nije bilo baš do tog voća, više su u pitanju kojekakve ujdurme kojima su mangupi bili skloni . O tome se pričalo , kao što su , uz čašicu starci pričali o davnjašnjem vojevanju, a ustvari bili nama ,,na meti,,.Kako zaboraviiti šta nam je naum padalo. Ali u raji je bilo i nekih kodeksa kojih smo se strogo pridržavali . Kao naprimjer, odnos prema čika Stevi . Uobičavao je, za prvu berbu trešnje, pozvati glavnog u raji , dati mu dva sepetiča, od kojih jedan za njegove, a drugi se raji istrese.E, poslije toga nek' se nađe raja koja bi,bez teških poslijedica, tu pokušali operirati. Ali zato su osorni Štajnbergerovi ,,švapske cicije,, skupo plaćali u ratu s rajom . Kako neće kada nas proklinju ; ,, Ubila vas kolera u zeleno voće ,, ! Stario je efendija Čurić, naši ga oslovljavali ,mislim,- Muhamd efendija, a mi Čurko, čameći od jutra do sabaha s nekom starom dvocijevkom ispod jedne od tri zarudjele pogoleme ašlame. Ali kad bi čuo ezan za podne vakat namaz , pokupio bi kožicu i ,,naoružanje,, da bi u svojoj zaista lijepoj villi obavio dužnost do koje mu je stalo više od ovozemaljskih plodova ašlame. U tajmingu kojeg smo strpljivo čekali nesta s grane dosta trešanja . Raja k'o čavke nasrnuše da u što kraćem roku ,,nešto u kljun ubace,, a ponešto u njedra ,,za kasnije,, baš da kao preživari guštaju. Siguran sam , da poslije skrušene molitve Čurčić - efendija Muhamed nije mogao , nego halaliti sa ; ,, Bi' će nagodinu ,, ................. Stoga nek mu je rahmet duši ! Imanje bi pogolemo, a ugled i viši ;Ostavi i otškolovanu djecu ,mislim, dr.Đevada i dr.Šemsu. Pričam mladom vlasniku restorana ,Vila zelena dolina,, unukom gazda Medovića Radozava što je taj restoran uspostavio,ima tome i stoljeće,kako smo uspjeli baku Medović, bar na kratko odvojiti od prerođene prezrele crvene jabuke ( kultno zar ne ? ) koja nas je izazivala.Pade nam naum da joj uručimo hitan poziv, naravno usmen, da se javi frontovkinji drugarici N.N. što je vedrila i oblačila AFŽ- om, Frontom, Crvenim križem-znači nesumnjivo faktor kog je trebalo uvažavati - čak bojati se. Utvrdismo kad ta drugarca nije ni blizu mjesta gde bi uputili Nešinu baku, aktivirasmo akciju da nam ,dangubeći, ostavi vrijeme potrebno za dejstvo.Teta Medović se čudila što drugaricu ne nađe. Bi joj jasno kad zateče jadnicu jabuku - bez jabuka na grani. Unuku Neši to bi simpatično , predloži da se i zabilježi. E , po volji : ...... Bujrum - čitajte ! - 11 Bilo je koje -kakvih dogodovština i sa našim starijim, koje su prepričavane i uveseljavale nas. Neki čika Branko, vrsni modelstolar dopodne, a poslije rada notorni ispičutura, bio je na neki način preteča ,,ZOI 84,, Imao je svoju slalom stazu sa startom u bifeu ,,Kasina,, u Titovoj, pa kroz četrnaest ,,kapija,, koje nikada nije promašio, i na kraju, poslije fajronta, na kućnom pragu uz vječitu dreku : ,,Otvori Smiljo , ko je Smiljo šljive sadio,, ? A to ,, pravo ,, koje nije zaboravljao, stekao je ovako : Naime, kao mlad majstor stolar oženio se. Da i za djecu, na koju je majstor ,naravno, računao, bude mjesta treba imati kuću, jer tada stanovi nisu dodjeljivani. Njegovo društvo - kolege, sve sami vrsni majstori kao ,,neformalna radnička nevladina grupa,, brže bolje, a to bi od jednog subotnjeg popodneva, kada zakopaše temelje, do nedjelje . Kasno uveče upriličiše sijelo. Solidarne domaćice donesoše najbolje što su pripremile. I bi ,, šenluk ,, ! No, sve što je sazidano propalo bilo, bi srušeno. Pravna država ne trpi bespravno pa ni gradnju. Ali solidarna radnička klasa, a jeste bila klasa, dosjeti se ; I dictum - factum ! I to itekako . Na već sklepanu sećiju u ,,glavnoj sobi ,, prostriješe ponjavu, na ponjavu neku ,,staru majku,,- nije bitno čija bješe - dobro je poslužila strategiji ,, odbrane ljudskih prava ,, Iznad ležeće bake objesiše kraljevu sliku. Kad ujutro, u inače admanistrativno uljuđenoj državi, dođoše žandari - zbuniše se . Hajd' skini kraljevu sliku koja je štitila staricu, ali vidjet će se i kuću . Iziđoše bez riječi i ideje ; šta činiti ? No, primjetivši na slijemenu na neku letvu pribijenu državnu zastavu, bi im jasno šta samo i mogu : Postrojiše se, pokloniše se kralju -u kući i državi -na kući i uz propisan otpozdrav : ,, Za kralja i otadžbinu ,, , pa odoše bez traga i ikakva komentara. Na isti način, nešto kasnije, uradiše i komšije mu Taibovi. Očevidac je Mišo Vukanov . Opstaše tridesetih godina prošloga stoljeća , sve do rasčišćavanja terena za izgradnju četvrtog nebodera. Sve to čika Branko preborta, izrodio čestitu djecu, otškolovao prvog inžinjera geodezije Liku kojega smo rado susretali , što je ,, Lepi Vlado ,, i zasluživao. Čika Branko nastavi po svom Nikada s nekim ekcesom , osim ako to nije kada , oduševljen nečim u priči , podigne svoj crni gospodski šešir - k'o Tin , pa raširenih ruku , bez riječi pozdravi prisutne . Njegova Smilja ,,dođe tobe ,, . Onako boležlijivog već ostarjelog čo'jka, s konom, nagovori da pođe doktoru. Naravno , ne bi mu pravo , ali valjda se nečega sjeti pa ode . Po povratku ojađenoj Smilji napriča svega i svšta. Smilja se dobro zabrinu. Zaboravi sve psovke zbog one tri šljive požege napriča, pa prihvati što ču, čekajući kod doktora ,, k'o biva bir - iladž ,, jedino što mu može pomoći ;, da natašte proguta samo dvije kocke šećera i odmah zalije s najmanje dvije jake domaće lozovače. Pokrenu sa humana solidarnost - nađe se začas ama baš prava domaća . Ali jarani ne izdržaše . Do Smilje dođe opaki haber – otvoriše joj se oči . I bi šta bi ! Bilo je naravno još bisera – nikada im kraja. No, prisjetih se čiče Jove Mičuke ortodoksnog Prigradskog seljaka , vlasnika sjeverne strane Kromolja zvanog Mičukin gaj . Bio je zaista gazda , po izgledu , uvijek u seoskim prtenim čakširama, ali nikada ni ljeti ni zimi bez kratkog kožnog kaputa . Problem zanavljanja tako stalnog nošenja riješio je odlaskom u Visoko da se domogne kozije kože , pa bi dao na šivanje rijetkom krojaču koji se htio baviti kožom.Za kaptut ne bi mu teško,,put pod noge,, pa od Visokog do Vogošće, preko Kovo Mujage - da ga uštavi. Nitko ga , mislim, ne upamti bez šubare srpskog seljana i nitko ga ,također, ne upamti u trijeznom stanju. Htjelo mu se – moglo mu je, pa bi naravno, odradio samo ono što prigoduje gazdi - ostalo vrijeme salijevao čokalj po čokalj . Zadnja mu bi da ga baš sahrane s bocom šljive , što prike s povećom bocom ispoštovaše . - 12 Kad smo na Kromolju spomenuti ću još jednoga gazdu poštovanog - cijenjenog, gazdu Vukana Miličevića – Gazdu u pravom smislu , s brkovima i šeširom , izutetno razborit , sabran, nesklon bilo kakvom zastranjivanju . Zaista bio je na glasu . Nosio se on kada je trebalo onako kako se moralo , da bi opstao i ostao. Imao je problema s nekim opakim i poganim komšijom koji mu je ,,radio o glavi,,. Ali nije mu smetalo da od oca tog ,,pogančera,, čestitog komšije prihvati pruženu ruku podrške i da to cijeni ne izjednačavajući sve i svakoga , pa bio on otac il' sin : ................................... ,, Svaki bravak za svoj papak ,,, ! Da tako šta ne izumrije potvrdiše potomci jednog i drugoga , na radost, sasvim pozitivno. Sinovi onog čestitog babe , osim tog jednoga , izrastoše u poštene i cijenjene komšije. Fajko jedan od njih plasiran u TAS–u . Kao vrhunski , mnogima je pomogao da dođu preko reda do folcike keca . Dalje , čini mi se ; stariji , pa Enver , sestra im Envera , pod ? I sin drugog gazde, po opredjeljenju oca mu da pohađa školu u Zagrebu, a ne u prestonici svih Srba Beogradu , što je bilo u trendu , jerbo je ta škola bolja . Pa kada uči da nauči da zna zašto plaća. I nije pogriješio - nipošto. Ne rekoh , Bože sačuvaj, da je u pitanju samo škola . Ustvrdio bih više ,, japija ,, od koje bi bilo koja škola mogla izučiti stručnjaka i oblikovati gospodina , a to Mišo zvani ,,seljak ,, zaista jeste - gospodin . Ne bi mu Radio Sarajevo na skorašnjoj jubilarnoj godišnjici Radija dali počast da otkrije spomen ploču na nekadašnjoj zgradi Radio Sarajeva . Trebalo je to zaista i zaslužiti , a on jeste. I kolegama mu bravo ! ........ Mnogi , na mnogim mjestima , ostaše zaboravljeni. Pod Kromoljem , tačnije obroncima njegovim, da u kontekstu ovih parametara spomenem drugog tzv,,seljaka,, koji je nosio taj atribut samo zato što mu kuća i pogolemo imanje biješe iza malte . Slavek - Slavko Savić , gazda ,Jovin nećak ; znači Mičuka , neke velike škole ne završi . No, potvrdi onu narodnu : ,, Za doktora se uči , a gospodinom se rađa ,, - nesporno i nepobitno ! Ja sam s njim nešto posebno doživio. Kad sagradih obiteljsku kuću u ulici najseljačkijeg naziva- Nahorevska ,a tim je sve rečeno.Slavek mi u šali,,nabi na nos,, to što je mogao , pa se morah ,,vaditi ,, onom , u življenju ,, primjenjenom , ,Arhimedu : ,,Da se iz grada mora ,, ispljuskati,, onoliko građana koliko seljaka ,, ulježe ,, u grad . A bar to nije teško dokazati ! No, kada je o Slaveku riječ ne bi smio prešutit što sam podosta kasno čuo . Naime, s tog kraja ,, prevratom ,, kako se govorilo za uspostavljanje NDH-azije, neki opaki, ne bi trebalo izustiti, ljudi , jer to zaista i nisu ni po čemu bili , obrušiše se na nezaštićene susjede samo zato što su bili Srbi . Životom platiše nekolicina , naravno viđenih ljudi , među kojim Slavkov otac . Osta Slavko s dvije sestre siroče , da bi pred sam kraj rata tako izgubio i brata . Velike časne knjige svih ovdje prisutni religija kažu da je i jedan izgubljen život, posebno nečasno , kao da je svo čovječanstvo stradalo . Jer po knjigama čovjekov život je dar Boga kojeg nitko nije vlastan oduzeti , pa ni sam čovjek kojem je darovan . Stoga ne treba prebrojavati žrtve , koliko je koja zaraćena strana imala , iako niti to negirati , već svoje nositi u srcu i uspomeni, a drugima ne braniti da svoje oplakuju. A to se u prethodnom režimu ,, rješavalo ,, ispraznim parolama i pričama koje nisu rasterećivale , dapače ??? Pripremale su nove pogrome - bili smo svjedoci . Ne bih se prisjećao onih koji nisu odoljeli zovu osvete i prizivu belaja, nisu , ipak , mogli biti neprimjećeni. Znaju -13 poneki još živi za sina mesara Šmita, probisvijeta kao i onog s Brda što su i ne čekajuci ulazak okupacionih snaga ,, uzeli stvar u svoje ruke ,, iznenađujući susjede - naprosto brutalno ih likvidirali na kućnom pragu . Da li je olakšanje kad se ustvrdi da to nisu nikako pripadnici naroda koji je snosio težinu te ljute rane svojih komšija . Nikako ne bi tim aboliraao opći dojam tragedije . S ponosom mogu reći da osim tih i do ratnih dana poznatih delikvenata što su harali Europom , ogrezli u razno - raznom kriminalu , žitelji ovoga kraja nisu zaslužili osude . Dapače , iako se to i ne pominje, dosta je osoba svoju sigurnost ugrozilo zalažući se za bližnje kao najrođenije svoje . Naveo sam bar neke . No, u pravu je poznata kolateralna šteta, pa ako se ne obavi lustracija, a nije nikada do sada u povjesti ovih krajeva, pa ni po upravo završenom sukobu. Stoga s velikim štovanjem baš našeg Slaveka spominjem koji je bio daleko od toga. Bio je oličenje civilizirane osobe. Zar bi bio moguć trio s Jezera ,,Tri radna druga,,- aluzija na Remarka ;Vehbije s havajkom, Franje sa glasom za pjesmu i Slavka bez toga . Ne znajući u šta se upecaše svi kod i oko jedne trebe zvane Arjana . Ta ih ponaosob omota oko prsta – povuče ih za nos . Kada saznaše u šta su uletili ; njoj tač – noga od svih , a svi i dalje ostaše jarani. Kao i ova dvojica od trija S.H.M. Slavko bio je čovjek za bližnje - bez mržnje. Od bisera raje , znači generacije koja nas je muštrala, izuzetan je slučaj dvojice ,,Braca,, Drage Putnika i Marka Toje . Drugi i nije toliko značajan. U pitanju je drski, neotesani tip, bezprizornjak , ali ide u kontekstu sa Bracom Putnikom . U ratu , ostavši bez oca tipografa , ali sa darom za sve i svašta , morao je , kao tinejdžer , nešto i priskrbiti. Samohrana majka troje djece nije mogla , bez problema djecu podizati , pa onakva kakva je – inertna , nezainteresirana, prihvatala bi i neke prihode koji i nisu baš časno stečeni. Njemu nije predstavljalo teškoću , naprimjer , sjesti , skicirati lik vrlo ugladjenog efendije, nekog intelerktualca besprijekorno ,, ala' franko ,, odjevenog i upeglan sa obveznim fesom, da bi poslije njegovog , inače laganog hoda , u povratku definitivno uređenu i obojenu sliku ponudio efendiji .Ostao efendija zatečen , maši se za džep, dade mu nešto kuna. Imao je nesporiv ,, dar ,, doći do predmeta koji su samo njemu dostupni , naravno , na njegov način . Tako je negdje drpio gitaru , a jednom i harmoniku , sjećam se crvenu - novu . Naprosto bi se izgubio . Držali smo i upecali ga , ali on bi se radosno i zadovoljno pojavio svirajući taj instrument k'o da je s njim rođen. Pjevao je prekrasno tada omiljene talijanske kancone i meksikanske poznate ,, Aj,- aj,- aj,, melodije . Htjeli ili ne , mi tada, više ne mala raja, bili smo jataci kad je potjera za njim bila mal' ne na razini Interpola. Naime , robijajući zbog nečega , zateče se na trasi , sada puta VC , ravnajući makadam. Kako je uspješnije odrađivao poslove kada nije u gomili , tako se tom prigodom našao usamljen na trasi , marljivo radeći . Naišle su u nekoliko navrata kolone neke značajne biciklističke utrke koja je tuda imala rutu . Na njegovu sreću, kad je sačekao pozadinu, ponudio je takmičaru da se vodom osvježi . Kada je dokučio da je taj takmičar i zadnji, maznu ga , smjesti u hladovinu . Ostavio je robijašku odoru , preodjenu se kao takmičar sa brojem i svim što je preuzeo od jadnog zadnjega , projuri pored kolega robijaša, uz mahanje i pozdrave mu. Sa potrebnom distancom dokopao se Sarajeva , gdje je bio cilj. Cilj je zaobišao , kao da je odustao i skrenuo za Jezero , sklonio na mjesto gdje ga nitko -14 ne bi našao . Šire područje je bilo blokirano , kako smo ih zvali ,, genterima ,, koji su djelovali po sistemu ,,Ozna sve dozna,, ali im ne upali . Braco je ,ipak, bio naš - bili mu odani , ne mareći da smo saučesnic i- jataci . Bilo bi zanimljivo koliko bi nam sada za to odmjerili ? Ipak , prođe. Doslovno se pritajio . Bio miran , dok mu ne dohaberiše da je Putnikovica dobila paket od brata iz Amerike . Tom izazovu nikako nije mogao odoliti. Jer i njemu je taj ujko ! Prikrao se kući, iz paketa pokupio najvrijednije, naravno i kavu. Umjesto slavlja u kuci i u komšiluku - jad ; ne nadaju se da će ih Putnikovica zvati ,,na pravu,,. Opće ogorčenje i ozbiljna prijetnja da će ga prijaviti vlastima , unatoč tome što on ,,nije tu uopće ,, ?! Braco vidje spas u isceniranju pokajničkog čina , samoubojstva , naravno - vješanjem . Kad je sve pripremio nekako je dostavio oproštajno pismo, brže bolje se našao u veš kuhinji , koju nam je preuredio u nogometnu klubanu. Nekakvo uže nabaci oko vrata, prikači za kabl sijalice, stade na neku klupicu pred kojom je postavio karton paketa- valjda radi efekta. Nije dugo čekao . Kuknjava protiv njega obori se na zao usud tog prokletog paketa . Kad otvoriše vrata klubane ; Braco oborio glavu nastranu - garant samoubojstvo. U tren pade oprost , moleci Boga da nije kraj , pa ga položiše tu na tlo. Vojni sanitet , neki otrcani bojni džip , stiže. U pitanju je ,,vojno lice,, On, znajuci kakvi ga dokumenti prate , iskoristi priliku , na zadnja vrata džipa pobježe bez traga . Na kraju priče o Bracama da spomenem nešto o aprilskom vremenu oslobođenja 1945. Sada je ,, mitska priča ,, o slobodarskom Sarajevu plebictarno antifiašističkom gradu. Ono što je zabilježila povijest to sigurno stoji i ilegalci Valter i Čiča , te ini koji su samoprijegorno mnogo toga činili – nesporno je ! Ali , sjetim se te noći petog - na šesti aprila , tada , pak, travnja . Mi sa susjedima skrasismo se u par malo tvrđih kuća. Ne bez razloga - prosto zatečeni smo . Mnogima biješe drago što saveznici napreduju , što Švaba na svim frontovima gubi. Večeras pobjegoše iz grada u kojem su se šepurili od 1941.do 45. godine. Ali smo bili do kosti uplašeni ,, promidžbom,, kako se zvala opaka politička propaganda , vjerujući neupućeno i na kraju nevino pučanstvo , kako dolaze ,,šumljaci,, to jest partizani koji ne štede nikoga i ne poštuju ništa ; ni čovjeka, ni vjeru, ni imovinu . Siluju koju dohvate , opće sa sestrama , majkama , ruše crkve i grobove. Rječju, sistem u kom je nemati nikakvu imovinu - sve je svačije , A narod zna šta je to. U kući susjeda sčučureni ili polegli po podovima , bez komentara starijih, da nas djecu dodatno ne prepadaju , iščekivalo se jutro , uglavnom budni . Negdje oko pola četiri ujutro zanijemili smo zaglušeni eksplozijom neviđenih razmjera . Iako smo doživjeli i preživljavali brojna bombardovanja saveznika ovako što nije se desilo . Ko je sjedio pao je sa stolice . Svjetla , inače , nije bilo , samo je karbituša susjeda Jerka ocrtavala obrise komšije Mušana i nekih koje nisam upamtio . Ovu dvojicu jesam – bilo mi je devet godina . Kada su se ljudi snašli, pokušaše dokučiti šta se desilo ? Jasno bi po plamenu koji je sukljao na vrh brda Hum gdje je bila, uvijek k'o snijeg bijela, austrijska tvrđava . Mi smo brdo crtali obavezno sa bijelom tvrđavom . Stariji odmah zaključiše da je ta tvrđava -kula za koju se pričalo da je skladište municije i eksploziva minirana. Naravno Švabe su pri povlačenju uništile eksploziv , da ne dođe u ruke partizana . Ujutro kad svanu imalo se šta vidjeti. Sa svih kuća sletio je crijep , naravno polupan. Jedino je naša kuća otrpjela taj udar, jer je svaki crijep bio žicom za letve povezan . Otac - 15 je ponosno konstatirao da je imao pravo ; vidjevši da na svakom crijepu ima rupa da bi se provukla žica , na majstorovo - kao nije važno ; odgovorio je hercegovački : Pa kad su crijep bušili ipak , lijepo, svaki crijep žicom privežite .To je sve što je pri gradnji uradio. A gdje su u nastavku ove priče naše ,, Braće., ? Rekoh o strahu i nepovjerenju širokih narodnih masa , ali sam , ipak , pogriješio . Nisu svi bili naivni i neinformirani . Eto i l. i 2 Braca tog jutra pohitiše put Vratnika da negdje ,, Iza grada ,, sačekaju partizane. I dok smo mi s komšilukom strahovali, njih dvojica vrlo uspješno se integrisaše . Uđoše na Vratniku kao osloboditelji grada . Naravno neke vele administracije, komanda jedinice nije ni imala , pa su oni skontali , već to što su bili prihvaćeni od boraca da je otvoren put za status partizana . Naravno , nisu istoga dana došli sa jedinicom u naš kraj pa je Jezero tek nakon par dana saznalo o ,, ilegalcima s Jezera ,, Dotle onaj elokventniji osmisli kako da legalizuje ,, ukajti ,, satatus . Prvo , jer je to i najuočljivije - oznakom. Gledao sam kako u glini to znalački radi ; napravi kalup za petokraku i zvjezice, nešto manje , koje prišiše na neke epolete ,, sekend hend ,, uniformi , ako se tako mogla zvati , odora nekih boraca kojima identitet nije bio upitan , pa su svoju iznošenu zamjenili za čistu odjeću novopečenih ,, prvoboraca ,, . I to je priča o ovoj dvojici našh ,, uzora,, koji su bili slika i prilika stare raje s Jezera . No, ova priča o manguparijama ali i o ozbiljnoj delikvenciji , ipak , je završena hepy - endom . Braća Putnik Braco i Branko - moj vršnjak , vrlo talentirani nogometaš i još bolji stonoteniser nastavili su , poslije služenja armije , zahvaljujući Srbijankama koje su ih ,,pritegle,, proživješe mirno, ugleda dostojno življenje u novoj sredini u Trsteniku. Sa stasanjem nas u raju ostaše mlađi koji bi ,naravno, mogli o sebi pričati više. No, jedan slučaj ne bih htio mimoići . Naime, iz te i za nas male raje izdvajao se mali Đemica Kovo. Iako su mu brat i sestre bile ,,osobe za pogledat,, Đemica je nekako odudarao od opće obiteljske slike.Tome nismo pridavali pozornost , ali su cure zavidile njegovu tjelu, skladu pokreta, oblinama. On je drugovao sa dječacima. Uspješno je pratio ujdurme starije raje. Kako je stara gospođa Kučara , čangriziva baka teško izlazila na kraj s mangupima, on je vidio šansu za sebe. Plasirao se kod bake i osvojio njenu naklonost .Vjerovala mu je . Nije ni slutila da će njen Đemo dovesti raju na prezrelu trešnju koju je brižno čuvala vrteći se po vazdan oko trešnje.Pa ,,kad je bal - nek je i maskenbal,,- baku nagovori da će bolje spavati kod otvorenog prozora. Posluša ga jadna baka ; Kad se društvo izvera na trešnju , tik uz otvoren prozor baka je u dubokom blaženom snu vrlo glasno hrkala. Nije čula šta se oko nje dešava, niti je mogla slutiti šta ce je ujutro zateći ; gomilu košpica plasiranih na njen jorgan nako ; košpica između palca i kažiprsta pa samo pritisni : projektil ode na krevet. Bilo je originalno, ali sada moram priznati i bezdušno. Đemicin sljedeći biser čekan je do jeseni kad kruška koja je bila tik uz ulaz i uz samu kuću, pa je dijelom pokrivala krov , sazrije .U kritično vrijeme sazrijevanja Đemica se agilno založio da se prate mogući upadi i pljačke. E, kad dođe vrijeme berbe, naravno uz apsolutno povjerenje koja mu dade gosp. Kučera, on sa vrh povisoke kruške sa sepetom na konopcu - spušta -16 berbu baki ispod kruške. Al' dobaci kako to da ona odozdo vidi žute - zrele kruške, a u sepetu samo zelene. Viče on odozgo utješno, da je bolje , dozrijevati će u sigurnom podrumu a trajati ce duže . Bilo bi logično , samo da , uz to , nije i pokvareno. Nema problema - od našeg Đemice je. Kruška temeljito obrana, baka spokojna ; a Đemica kad padne mrak evo ga u raju punih njedara krušaka – zrelih i sočnih, odmah za upotrebu. Neka druge zriju kod bake . Čudismo se odakle ? Zrele sočne redao bi u oluk, baki je spušt'o kruške za stajanje. Tako bi. Mi odmah pojeli , a bakine ostaše zriti. Dugo je izbivao – nije ga bilo na Jezeru . Jednom uobičajenom posjetu Velesajmu doživio sam iznenađenje.Da prođemo jeftinije i izbjegnemo peripetije s rezervacijom u hotelu za jednu noć, i to u vrijeme sajmova dosjetismo se da tu noć provedemo u ,,RIC baru,,. Tom prilikom na programu, kao zadnja tačka bi orijentalni trbušni ples ,,Ajša iz Stambola,,. To je trebalo doživjeti ;elegancija, sklad pokreta ruku i nogu kao da se gledatelju nude - bi očaravajuće. Tačka okonča, Ajša se nakloni, svjetla nakratko ugasiše, pa upališe, da se na pozornici istakne lice tajanstvene Ajše. Kad skide periku ; naš Đemica - glavom i bradomn. Svakako bilo bi bolje i po njega i po nas da toga ne bi. Iako od nas dosta mlađi umrije , nažalost, naš Đemica.Sahrana koja je bila više to nego dženaza, bila je nešto neviđeno .Toliko luksuznih kola, registracija od svakud s ,,skockanim facama,,. Pričalo se da je živio u Švicarskoj sa punom pažnjom neke tamošnje dame .Vjerovatno otud i apartman na jezeru Como. Morao je to i zaslužiti. ...................................................................................... Bi to sudba našeg Đemice ! Podosta je toga o ,, centru centrova vas dunjaluka,, Da bude što iscrpnije, a da vas ovim previše ne zamorim, morati ću , a ne znam kako ? Treba još mnogo toga dodati , što je po meni , ipak , za Jezero vezano i bitno - za mjesto i ljude - izravno ili posredno.

Anto Mije-Šperkina Vrankić
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Sve je isto , samo njega nema

BUDIMO PRIJATELJI NA FACEBOOK-u
Moj Facebook

KORISNI LINKOVI
MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
191

Powered by Blogger.ba